Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Uloga prenošenja znanja u uspješnosti strateškog saveza (CROSBI ID 382570)

Ocjenski rad | doktorska disertacija

Klindžić, Maja Uloga prenošenja znanja u uspješnosti strateškog saveza / Galetić, Lovorka (mentor); Zagreb, Ekonomski fakultet, Zagreb, . 2013

Podaci o odgovornosti

Klindžić, Maja

Galetić, Lovorka

hrvatski

Uloga prenošenja znanja u uspješnosti strateškog saveza

S obzirom da je znanstveno-tehnološki napredak koji je obilježio posljednjih nekoliko desetljeća sve intenzivniji, poduzeća se sve više natječu na temelju znanja i vještina koje posjeduju. Temeljna kompetencija postala je učenje, a poduzeća se razlikuju od konkurenata po tome koliko brze uče i na koji način upravljaju znanjem. Međutim, kako ne posjeduju sva poduzeća resurse kojima bi mogla stvarati znanje, javlja se potreba za međuorganizacijskom suradnjom u obliku strateških saveza. Surađujući s konkurentima, poduzeća stječu pristup potencijalno vrijednom znanju koje mogu upotrijebiti i za razvoj vlastitog poslovanja. Međutim, kako je znanje koje se na takav način stječe najčešće kontekstualno ovisno, potrebno ga je prilagoditi vlastitom okruženju te institucionalizirati kako bi postalo dio pravila i procedura vlastitog poduzeća. Prethodno upravo ukazuje na problematiku koja se razmatra u okviru ove doktorske disertacije. U njoj se istovremeno pokušavaju integrirati dvije perspektive. Jedna je međuorganizacijska perspektiva učenja odnosno transfera znanja među neovisnim organizacijama koje surađuju na ostvarenju zajedničkog cilja. Kreće se od pretpostavke da se putem različitih formalnih i neformalnih mehanizama učenja stječe određeni stupanj znanja koji potom utječe na postizanje primarnog cilja saveza. Stupanj znanja koji se na ovaj način stekne posreduje u vezi između prethodno spomenutih mehanizama učenja i postizanja primarnog cilja čime mu se dodjeljuje medijativna uloga u modelu međuorganizacijske perspektive učenja. U sklopu analize medijativne uloge znanja istražen je i moderirajući učinak integracije strateškog saveza na povezanost između razine stečenog znanja i ostvarenja primarnog cilja saveza. Uz pretpostavku da je u više integriranim savezima, kao što su vlasnički savezi, manje poticaja za oportunističko djelovanje, moguće je da će odnos razine znanja i postizanja primarnog cilja saveza varirati u ovisnosti o razini njegove integriranosti. Druga perspektiva obuhvaća unutarorganizacijsku perspektivu koja se temelji na činjenici da je znanje koje se stječe tijekom strateškog saveza moguće upotrijebiti u vlastitom poduzeću za poboljšanje organizacijske uspješnosti. Pri tome se nameće ograničenje znanja da ono može doprinositi organizaciji samo ako je postalo integralni dio te organizacije u smislu ugrađenosti u njezine procedure, pravila i standarde. Zbog toga, znanje je potrebno institucionalizirati te se pretpostavlja da veći stupanj institucionalizacije utječe i na poslovnu uspješnost poduzeća. Konačno, pretpostavlja se da će na vezu između institucionalizacije znanja i uspješnosti utjecati i porijeklo partnera zbog dodatnih granica koje znanje mora proći u obliku različitih jezika, nacionalnih kultura i različite interkulturalne inteligencije menadžera strateških saveza. Za provjeru postavljenog modela i istraživačkih hipoteza provedeno je kvalitativno i kvantitativno istraživanje. U istraživanju su sudjelovali menadžeri najviših razina jer se polazilo od pretpostavke da percepcije i mišljenja vrhovnih menadžera najbolje aproksimiraju organizacijsko znanje i znanje o poslovanju tijekom trajanja strateškog saveza. Dio hipoteza je prihvaćen na temelju rezultata kvantitativnog istraživanja. Pri tome su se, osim deskriptivne statistike, koristile različite standardne metode inferencijalne statistike, poput korelacijske analize, analize jednostavnom regresijom te Mann-Whitney test za nezavisne uzorke. Za potrebe provjere medijativne i moderirajuće uloge pojedinih konstrukata, korištene su metode medijacije, moderacije i moderirane medijacije Barona i Kennyja (1986.) uz modifikaciju Preachera i Hayesa (2004.) odnosno primjenu bootstraping metode opetovanog uzorkovanja umjesto odluke o hipotezi na temelju Sobelovog procjenitelja. U kvalitativnom dijelu istraživanja, korišten je polustrukturirani intervju sa menadžerima koji su aktivno sudjelovali u cjelokupnom procesu poslovanja strateškog saveza. Podaci proizašli iz ovog dijela istraživanja koristili su se za potkrjepljivanje postavljenih hipoteza u unutarorganizacijskom dijelu konceptualnog modela. Sveukupno uzevši, rezultati istraživanja su potvrdili međuorganizacijsku perspektivu transfera i razmjene znanja. Pri tome je kao neočekivani rezultat proizašao onaj da formalni mehanizmi učenja više doprinose razmjeni znanja nego što je inicijalno pretpostavljeno. Osim toga, kvantitativno istraživanje nije potvrdilo pretpostavke o unutarorganizacijskoj perspektivi prenošenja znanja premda su menadžeri prilikom provođenja intervjua eksplicitno naglašavali važnost institucionalizacije znanja za uspješnost poduzeća. Sveukupno uzevši, znanstveni doprinos ove disertacije očituje se u sveobuhvatnoj i integriranoj perspektivi prenošenja znanja među organizacijama čija je analiza ukazala na neke teorijom prethodno potkrijepljene veze. Osim toga, analiza modela i provedeno istraživanje rezultirali su i nekim nalazima koji nisu bili očekivani, a također se smatraju znanstvenim doprinosom jer do sada nisu bili spominjani u istraživanjima. To se prvenstveno odnosi na mehanizme učenja u strateškim savezima odnosno na formalne mehanizme koji su se pokazali ključnima za uspjeh transfera, vjerojatno zbog odsutnosti zahtjeva za primjenom kognitivnih mehanizama transfera znanja, posebno u manje integriranim savezima. Konačno, s obzirom da je riječ o prvom sveobuhvatnom istraživanju u Republici Hrvatskoj, ova disertacija može poslužiti menadžerima praktičarima pri dizajniranju uspješnijih strateških saveza.

organizacijsko učenje; prenošenje znanja; strateški savez; uspjeh saveza; uspješnost poduzeća

nije evidentirano

engleski

The role of knowledge transfer in strategic alliance performance

nije evidentirano

organizational learning; knowledge transfer; strategic alliance; strategic alliance performance; organizational performance

nije evidentirano

Podaci o izdanju

317

10.12.2013.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Ekonomski fakultet, Zagreb

Zagreb

Povezanost rada

Ekonomija