hrvatski

Urbana kultura i postanak ljubavne lirike u Dubrovniku

U radu se razmatra odnos urbane kulture i dubrovačke ljubavne lirike, osobito one najstarije, s kraja 15. stoljeća. U prvih dubrovačkih pjesnika, Šišmunda Menčetića i Džore Držića, opažaju se brojni motivi koji potječu iz sfere autorova društvenog postojanja a ne iz sfere pojedinčeva intimnoga, ljubavnog života. Menčetić i Držić ljubav vole promatrati u njezinim izvanjskim manifestacijama, uz pomoć različitih društvenih rituala. Lirski subjekt njihovih pjesama, osobito Menčetićevih, nerijetko komunicira sa širom javnošću i sudjeluje u različitim oblicima društvenih odnosa, a zajednica se u pjesmama pojavljuje kao proizvođač kraćih iskaza, kao adresat te kao poprište, tj. pozadina događanja. Očito je da se u obojice autora radi o pojedinostima iz dubrovačke svakodnevice i o elementima popularne kulture (npr. plesanje kola), ali po svemu sudeći one gradskoga a ne ruralnoga porijekla. Dubrovački su pjesnici također izrazito skloni govoru obraćanja, osobito onoj njegovoj inačici u kojoj se simulira muškarčeva izvanknjiževna, kolokvijalna ljubavna komunikacija sa ženskim sugovornikom. Takva raširenost dijaloške ljubavne pjesme teško se može objasniti samo unutarknjiževnim razlozima, ona vjerojatno stoji u nekakvoj vezi s ukorijenjenošću te lirike u neposrednu društvenome kontekstu, u svakodnevici mediteranske gradske kulture. Opisana otvorenost prema okolini, prema iskustvu zajednice, kao i prisutnost gradskih folklorizama i retorike obraćanja u tolikoj su mjeri izraženi da su samo donekle objašnjivi književnim utjecajima, prije svega onima talijanskoga dvorskog pjesništva s kraja kvatročenta, pa je stoga plauzibilno pomišljati i na utjecaj dubrovačke gradske kulture. Književno stiliziranje udvaračkih gesti, ili pak sastavljanje čestitarskih, svadbenih i darovnih pjesama, u kojima se tematizira razmjena poklona između muškarca i žene, odraz je nemogućnosti autorske ljubavne lirike da se u maloj, homogenoj gradskoj zajednici posve odvoji od intenzivnih društvenih i komunikacijskih odnosa. Najstarija dubrovačka ljubavna lirika tako nastaje u procjepu između novog individualizma humanističke misli i municipalnoga kolektivizma.

najstarija dubrovačka ljubavna lirika, mediteranska gradska kultura, društveni rituali, retorika obraćanja, gradski folklorizmi

nije evidentirano