hrvatski

Oksidirani LDL u patofiziologiji kardiovaskularnih bolesti

Istraživali smo skupinu od 95 kardiovaskularnih bolesnika tragajući za biokemijskim veličinama koje bi najbolje procijenile sadržaj i očekivano povećanje koncentracije oksidiranog LDL (ox-LDL) kao važnog čimbenika u aterogenezi. Biokemijske biljege u krvi mjerili smo u 36 bolesnika s akutnim infarktom miokarda (IM), nadalje u 32 bolesnika s kroničnom bolešću anginom pektoris (AP) i 27 koji boluju od kronične srčane dekompenzacije s akutnim pogoršanjem uz plućni izljev (DS). Kontrolna skupina (ZI) sadržavala je 52 zdrava ispitanika. Određivali smo titar autoprotutijela na ox-LDL (oLAb) kao posrednu mjeru oksidacije LDL in vivo, te koncentraciju malondialdehida (MDA) kao izravni toksični produkt lipidne peroksidacije. Uz to su izmjerene biokemijske veličine lipidnog statusa. Katalitička koncentracija eritrocitne superoksidne dismutaze (SOD) i koncentracija plazmatskog ukupnog antioksidativnog statusa (TAS) analize su pokazatelji sposobnosti neutralizacije slobodnih radikala koji se oslobađaju u ishemijskom patofiziološkom okruženju. Skupina DS nije pokazala značajnu promjenu koncentracije oLAb i MDA, dok je u ostalih opaženo značajno povećanje MDA i pad oLAB. HDL- kol snižen je u svih skupina, a u AP skupini uz to povišen i KOL, LDL-kol i TRIG. Katalitička koncentracija SOD i koncentracija TAS smanjena je u svih skupina, osim TAS u skupini DS. Značajna pozitivna povezanost oLAb i KOL u zdravih ispitanika upućuje da je povećani kolesterol supstrat koji će inducirati sintezu autoprotutijela na ox-LDL. No, u akutnih stanja zbog oksidativnog stresa prolazno se smanjuje titar protutijela, pa je međuovisnost poremećena. Tako su u ZI skupini negativno povezani MDA i TAS pa nas navodi da je u njih plazmatska obrana sustavno prva obrana od slobodnih radikala. I taj se odnos gubi u akutnoj fazi žestokog oksidativnog stresa, budući da se uključuju sve razine neutralizacije. U skupine AP opaženo je najviše međuovisnosti između lipida i biokemijskih biljega MDA, TAS i SOD što potvrđuje snažnu povezanost metabolizma lipida s oksidativnim stresom ove skupine. Kod nje je upravo plazmatska i stanična antioksidativna aktivnost najopsežnija i valja napomenuti da je terapija antioksidansima dobrodošla. Statistička analiza logističke regresije i ROC analiza (p>0, 9) pokazala je da određivanje nekih biokemijskih veličina ima izvrsnu kliničku valjanost i moguće je u specifičnom matematičkom algoritmu procijeniti točnost dijagnoze. Ukratko, biokemijske analize SOD, MDA, HDL-kol i KOL značajni su članovi polinoma. Njhovo određivanje moglo bi biti od pomoći u dijagnostičke svrhe ili u praćenju tijeka bolesti.

oksidativni stres; oksidirani LDL; antioksidansi; miokardijalna ishemija; protutijela na oksidirani LDL; lipidna peroksidacija

nije evidentirano