hrvatski

Đuro Rapić u kontekstu hrvatske književnosti u Slavoniji 18. stoljeća

Doktorski rad istražuje opus franjevca Đure Rapića, i to u odnosu na slavonski dio hrvatske književnosti 18. stoljeća. Unutar jedanaest poglavlja rada prikazan je povijesni i književno-kulturni kontekst vremena u kojemu je živio i stvarao Đ. Rapić, predstavljen je njegov životopis kao i njegov status u književnoj historiografiji. Središnji dio rada bavi se Rapićevim opusom (“Svakomu po malo”, 1762., “Od svakoga po malo”, 1764., “Satir”, 1766.), od bibliografskoga opisa do žanrovske profiliranosti tekstova (propovijed, hagiografija, katekizam), tematsko-motivske analize, analize kompozicije i stila. U radu se pored analitičkih čitanja i interpretacije primjenjuje i komparativna metoda kako bi Rapićeva situiranost u osamnaestoljetnoj slavonskoj retorskoj prozi bila što jasnija i objektivnija. Rapićeve se propovijedi komparativno analiziraju u odnosu na propovijedi Emerika Pavića i Bernardina Leakovića, ali i u odnosu na propovijedi Abrahama a Sancta Clare, propovjednika iz 17. stoljeća, te Hahna Modesta, franjevca iz 18. stoljeća. U radu je posebna pozornost posvećena i iščitavanju i analiziranju Rapićeva “Satira” koji se najčešće spominje u vezi sa “Satirom” Matije Antuna Reljkovića. Istraživanje dvaju “Satira” pokazalo je da oba autora imaju prosvjetiteljsku namjeru (svojim djelima žele ispraviti mane u ponašanju slavonskoga čovjeka), ali da je Rapić primat dao vjerskoj didaktici, a Reljković gospodarskom uzdizanju Slavonije. Tekstovi dvaju “Satira” ne daju odgovor na pitanje je li Rapić bio Reljkovićev kritičar, pa se i dalje može samo spekulirati u tom smjeru. U kontekst slavonske književnosti 18. stoljeća, u njezin nabožni segment, Rapić se upisao i kao barokni pisac i time dao doprinos slavonskoj varijanti baroka.

Đuro Rapić; slavonska književnost; nabožna književnost; 18. stoljeće; franjevci

nije evidentirano