hrvatski

Sklonidbeni sustav imenica Budmanijeve Grammatice della lingua serbo-croata (illirica)

Druga polovica XIX. stoljeća u hrvatskoj jezikoslovnoj povijesti period je ispunjen smjenom različitih jezičnih koncepcija koje svaka na svoj način obilježavaju smjerove kodifikacije hrvatskoga jezika. Među njima se najviše ističu Zagrebačka filološka škola, nasljednica ilirskih ideja te hrvatski vukovci, skupina jezikoslovaca koji su svoje poglede na jezičnu stvarnost temeljili na djelima Vuka Stefanovića Karadžića. Svaka je od jezičnih struja sa sobom nosila i određen broj normativnih djela. Ovaj će rad pobliže analizirati sklonidbeni sustav imenica Budmanijeve Grammatice della lingua serbo- croata (illirica) izdane 1867. godine koja u sebi objedinjuje specifičnosti sklonidbenoga sustava hrvatskih vukovaca, ali ne zanemaruje ni tradiciju starijih hrvatskih gramatika. Cilj je rada uočiti ona mjesta koja ovu gramatiku, barem na području sklonidbe imenica obilježavaju kao vukovsku gramatiku, ali i uočiti elemente koje je Budmani nasljedovao iz ilirske koncepcije jezika.

19. stoljeće; hrvatski jezik; ilirci; hrvatski vukovci; Budmani; gramatika; imenice; utjecaj

nije evidentirano