hrvatski

Uloga gradova u regionalnom razvoju

Mnoga znanstvena istraživanja rasta i razvoja potvrđuju hipotezu da su gradovi „motori rasta“. Analiza koja je obavljena u ovom radu samo djelomično potvrđuje prethodnu hipotezu. Analiza je obuhvatila kretanje broja stanovnika i zaposlenost a pored deskriptivne statistike korišteni su i alati analize lokalnog ekonomskog razvoja, poput lokacijskih kvocijenata, koeficijenta specijalizacije i shift-share analize. Analiza je pokazala da su najveći hrvatski gradovi bili poprište brze i dinamične koncentracije stanovništva do osamdesetih godina prošlog stoljeća od kada je tempo koncentracije znatno usporen a u nekim gradovima i zaustavljen. Po ovim obilježjima hrvatski gradovi imaju veću sličnost s gradovima u Srednjoj i Istočnoj Europi nego s gradovima Sjeverne i Južne Europe. Analiza upućuje da su problemi dinamike zaposlenosti koncentrirani u malim i srednjim gradovima dok Zagreb i Split, kao najveći hrvatski gradovi pokazuju sposobnost generiranja pozitivne dinamike i obilježja demografske privlačnosti. Mali i srednji hrvatski gradovi, osobito oni s monostrukturnim obilježjima i gradovi koji su doživjeli ratne štete i dalje zahtijevaju posebne programe regionalnog razvoja s ciljem oslobađanja i poticanja njihovih lokalnih komparativnih i konkurentskih prednosti. Posebno je važno da se ovakvi programi povežu i s programima ruralnog razvoja jer se radi o gradovima koji funkcioniraju u dominantno ruralnom okruženju. Na taj način bi se moglo djelovati na uravnotežen regionalni razvoj ali i na uravnotežen i održiv razvoj na relaciji urbano – ruralno.

gradovi; regionalni razvoj; lokalni ekonomski razvoj

nije evidentirano