hrvatski

Rani komunikacijski i jezični razvoj djece s prenatalnim i perinatalnim moždanim lezijama

Razvoj suvremenih dijagnostičkih postupaka slikovnoga prikaza mozga omogućio je rano prepoznavanje perinatalnoga oštećenja mozga. Dosadašnja su istraživanja pokazala kako perinatalno oštećenje mozga može predstavljati stanoviti rizik za nastanak razvojnih teškoća. No isto tako, nerijetko se smatra kako su posljedice oštećenja razmjerno blage, osobito u usporedbi s oštećenjima mozga u odraslih. Kako veza oštećenja i ishoda nije jasna, probir djece s komunikacijskim i jezičnim teškoćama u ovoj populaciji nije precizan pa velik broj djece još uvijek izmiče prepoznavanju teškoća. Obrazac ranoga komunikacijskoga i jezičnoga razvoja u djece s perinatalnim oštećenjem za sada nije opisan. Stoga je cilj ove disertacije bio utvrditi razlikuju li se obilježja ranoga komunikacijskoga i jezično-govornoga razvoja u djece s oštećenjem mozga od onih djece urednoga razvoja. Detaljnom obradom procijenjeni su različiti aspekti ranoga komunikacijskoga i jezičnoga razvoja skupine ispitanika s perinatalnim oštećenjem mozga (POM) u dobi od 2 do 3 godine (N=30) i skupine ispitanika bez čimbenika perinatalnoga rizika (UR), (N=30). Skupine su izjednačene prema dobi i spolu. U sklopu istraživanja ispitani su različiti aspekti komunikacijskoga razvoja. Ovladanost različitim komunikacijskim funkcijama i načini njihove realizacije različitim komunikacijskim formama te učestalost služenja deiktičkim, konvencionalnim i reprezentacijskim gestama. U sklopu procjene ranoga jezičnoga razvoja ispitana je sposobnost razumijevanja jezika te različiti aspekti ekspresivnoga jezičnoga razvoja (artikulacija, oralna praksija te veličina i struktura ekspresivnoga rječnika). Rezultati su pokazali kako su ispitanici s perinatalnim oštećenjem mozga visoko rizični za nastanak odstupanja u ranome komunikacijskome i jezičnome razvoju i to unatoč urednome općemu razvoju. 50% ispitanika s oštećenjem mozga imalo je odstupanja koja zahtijevaju trenutno uključivanje u ranu logopedsku intervenciju. Iako su ispitanici POM bili uključeni u razvojno praćenje, niti jedan nije bio uključen u logopedsku terapiju. Odstupanja u komunikacijskome i jezičnome razvoju nisu nađena u skupini UR. 17% ispitanika UR imalo je selektivne izgovorne teškoće koje ne zahtijevaju trenutno uključivanje u intervencijski postupak. Navedeni rezultati pokazuju kako je učestalost teškoća znatno veća u skupini djece s perinatalnim lezijama. Teškoće su u velikoj mjeri neprepoznate, što dugoročno može rezultirati pojavom nadograđujućih smetnji te znatno omesti djetetov razvoj u cjelini. Klinička slika komunikacijskih i jezično-govornih poteškoća ispitanika s perinatalnim oštećenjem mozga ne odgovara kliničkoj slici odraslih s oštećenjem mozga. Nije nađena povezanost između praćenih parametara moždanoga oštećenja i krajnjega komunikacijskoga i jezično-govornoga ishoda.

prenatalno i perinatalno oštećenje mozga; rani komunikacijski razvoj; rani jezični razvoj; komunikacijske funkcije; komunikacijske forme; geste; razumijevanje jezika; jezična proizvodnja; rječnik; afazija

nije evidentirano