hrvatski

Položaj namjere u pojmu kaznenog djela, analiza njezinih oblika i razgraničenje s nehajem

U radu se obrađuju tri temeljne skupine pitanja vezanih uz kaznenopravni institut namjere: položaj namjere u pojmu kaznenog djela, oblici namjere, te razgraničenje namjere i nehaja. Kontroverznom problemu položaja namjere u pojmu kaznenog djela ne pristupa se samo iz uobičajene doktrinarne perspektive, već se nastoje pronaći modeli integracije filozofskih spoznaja o namjeri iz domene teorije radnje, filozofije uma i eksperimentalne filozofije u područje kaznenopravne dogmatike. Na temelju tih saznanja, autor se opredjeljuje protiv trenutnog zakonskog uređenja instituta namjere u hrvatskom kaznenom pravu, prema kojem je ona sastojak krivnje. Takvo se pozicioniranje namjere suprotstavlja njezinoj intrinzičnoj povezanosti s elementima kaznenog djela koji pripadaju nepravu, čime se obezvređuje smisao razlikovanja neprava i krivnje. Nadalje, iz metajuridičkih razmatranja izloženih u početnom dijelu rada zaključuje se da je namjera vrijednosno obilježen pojam. Autor stoga odbacuje pozitivističke koncepcije i prihvaća suvremene normativističke tendencije u učenju o namjeri, pokušavajući ih nadopuniti i precizirati uz pomoć recentnih filozofskih spoznaja, koje inače ne nailaze na zadovoljavajući odjek u području kaznenopravne teorije. Na tim pretpostavkama autor gradi vlastito viđenje značenja svjesne i voljne sastavnice namjere, koje potom koristi kako bi međusobno razgraničio oblike namjere, te namjeru i nehaj. Osvrće se također na odnos namjere i svijesti o protupravnosti, s naglaskom na trend približavanja ograničene teorije krivnje doktrinarnim polazištima teorije namjere. Pri obradi navedenih tema kritički se analizira sudska praksa, dok se u završnom dijelu rada daje prikaz instituta namjere u anglosaksonskom i međunarodnom kaznenom pravu.

kazneno pravo; namjera; oblici namjere; nehaj; kazneno djelo; nepravo; krivnja

nije evidentirano