hrvatski

Biskup Strossmayer - obnovitelj ćirilometodske baštine

Josip Juraj Strossmayer (1815.–1905.), đakovački i srijemski biskup, političar i mecena, svojim je dolaskom na biskupsku stolicu Đakovačke i Srijemske biskupije 1849/50. označio novo razdoblje u borbi za uspostavu ćirilometodske baštine na području cijeloga hrvatskoga nacionalnog prostora, a posebice svoje matične biskupije. Uspjeh Strossmayerovih zalaganja na području ćirilometodijane očituje se u ćirilometodskim okružnicama, onima koje se isključivo bave ćirilometodskom problematikom i onima u kojima se ćirilometodski sadržaji samo uzgredno spominju (stalna mjesta koja se odnose na: tumačenje života i rada Sv. Apostola, poticanje jedinstva Crkava i slavenskih naroda, ponovnu uspostavu crkvenoslavenskoga jezika u liturgiji i njegovo proširenje na cijeli južnoslavenski prostor), i bogatoj korespondenciji s brojnim suvremenicima, posebice s Franjom Račkim (prepiskom koja se odvijala od 1860. pa sve do Račkijeve smrti 1894. godine, a koja broji više od tisuću pisama znanstvenoj javnosti dostupnih od prvih desetljeća XX. stoljeća u izdanju povjesnika Ferde Šišića), vrhbosanskim nadbiskupom Josipom Stadlerom (prepiska od 1881. do 1902. ne donosi ćirilometodsku građu u količini kakva je zastupljena u prepisci između Strossmayera i Račkog, ali je njezina dimenzija nezaobilazna), splitskim nadbiskupom Markom Kalogjerom, bečkim nuncijem Serafinom Vannutellijem, Dragutinom Antunom Parčićem, crnogorskim knezom Nikolom I. Petrovićem Njegošem i njegovim kancelarom Jovanom Sundečićem te brojnim drugima.

Josip Juraj Strossmayer; ćirilometodska baština; ćirilometodske okružnice; korespondencija; Franjo Rački; enciklika Grande Munus; ekumenska nastojanja

nije evidentirano