hrvatski

Dihotičko slušanje na materinskom i stranom jeziku

U radu se uspoređuju rezultati dihotičkog slušanja dobiveni pri testiranju ispitanika na materinskom, hrvatskom jeziku i na dva strana jezika: engleskom i norveškom. Jedan od stranih jezika ispitanicima je poznat (engleski) i njime se aktivno služe, dok im je drugi jezik na kojem su testirani sasvim nepoznat (norveški). Trideset ženskih i trideset muških ispitanika u dobi od 20 do 40 godina sudjelovalo je u testu dihotičkog slušanja provedenom u tihoj prostoriji. Slušali su parove slogova sastavljenih od zvučnih i bezvučnih okluziva i vokala /a/ pri čemu je testirana osoba u svakom uhu čula drugi slog. Zadatak je bio ponoviti slog koji je osoba bolje/prije čula. Jednu grupu testnog materijala (slogove pa, ta, ka, ba, da, ga) izgovarao je izvorni govornik hrvatskog, drugu engleskoga, a treću govornik norveškoga jezika. Iz dobivenih rezultata izračunata je točnost odgovora i indeks lateralnosti. Rezultati su izračunani i obrađeni korištenjem računalnog programa SPSS. Najveći broj točnih odgovora i najjača prednost desnog uha očekivali su se pri slušanju primjera koje je izgovarao izvorni govornik hrvatskoj jezika. Očekivalo se i da će se prednost desnoga uha smanjivati sa slabijim vladanjem stranim jezikom, stoga će nešto manju prednost desnog uha rezultati pokazati pri slušanju na engleskom a najmanju pri slušanju primjera na norveškom. Dobiveni rezultati nisu sasvim u skladu s očekivanjima te navode na raspravu, npr. veći indeks lateralizacije za engleski u odnosu na hrvatski, točniji odgovori za pojedine stimuluse na stranom nego na hrvatskom jeziku (pa za engleski, ga za norveški), veći broj točnih odgovora na nepoznatom stranom jeziku (za da i ga) itd. Rad je napravljen u sklopu većeg projekta koji ispituje dihotičko slušanje na hrvatskom, engleskom i norveškom jeziku kod osoba kojima je jedan od ovih jezika dobro poznati strani jezik dok im je treći jezik sasvim nepoznat.

dihotičko slušanje; materinski jezik; strani jezik

nije evidentirano