engleski

The effectiveness of exchange rate policy in selected countries of Central and Southeast Europe

Cilj teorijskog dijela rada bio je istražiti u kojoj mjeri je uspješnost tečajnih politika utjecala na makroekonomsku stabilnost u odabranim zemljama središnje i jugoistočne Europe (BiH, Republika Hrvatska, bivša jugoslavenska Republika Makedonija, Srbija, Crnu Gora i Albanija) u razdoblju od 2005.-2010.godine s naglaskom na posljednju globalnu ekonomsku krizu 2008.-2010. godine. Osnovna svrha empirijskog dijela rada je bila istražiti razliku u determinantama deviznih intervencija između Srbije i Hrvatske s obzirom na deklarirane drugačije načine provođenja politike središnje banke te istražiti utjecaj fluktuacije deviznog tečaja na izvoz u Republici Hrvatskoj i Srbiji. Rad je sadrži četiri osnovne hipoteze. Prva je da je izbor tečajne politike odabranih zemalja središnje i jugoistočne Europe uvjetovan makroekonomskim okvirom pojedine zemlje. Ta hipoteza je potvrđena. Analizirane zemlje birale su tečajnu politiku prema svom makroekonomskom okviru, odnosno s obzirom na institucionalno nasljeđe i stupanj euroizacije. Druga hipoteza bila je da je uspješna tečajna politika u odabranim zemljama središnje i jugoistočne Europe jedan od glavnih faktora makroekonomske stabilnosti. Ta je hipoteza djelomično potvrđena s time što iz rada proizlazi da nije svaka tečajna politika dobra za svako razdoblje te da niti jedna tečajna politika nije idealna. Tečajne politike koje su odabrane zemlje provodile, uglavnom fiksirajući tečaj ili dozvoljavajući njegovo plivanje u limitiranim skokovima sasvim sigurno je pridonijela makroekonomskoj stabilizaciji svih država. S druge strane, tečajna politika sama po sebi nije dovoljna da ukloni sve strukturne slabosti koje su se pokazale za vrijeme krize, neke su se tečajnom politikom još i povećale. Za potrebe testiranja i potvrđivanja prve dvije hipoteze korištene su metode generalizacije, deskripcije, komparativne analize i sinteze te metoda indukcije i dedukcije. Treću hipotezu da Narodna banka Srbije ne dopušta veće dnevne fluktuacije tečaja od Hrvatske narodne banke od izbijanja svjetske ekonomske krize je ekonometrijski nemoguće provjeriti iz razloga što je u promatranom razdoblju bilo nedovoljno intervencija HNB-a potrebnih za ozbiljniju analizu, što je važnije ograničenje ovog znanstvenog rada. Za testiranje ove hipoteze koristila se formalna ekonometrijska metoda uobičajena za analize ovakvog tipa - binarni regresijski probit model. Zadnja hipoteza znanstvenog rada bila je da volatilnost deviznog tečaja negativno utječe na izvoz Hrvatske i Srbije. U Hrvatskoj povećanje inozemne potražnje povećava izvoz te povećanje volatilnosti tečaja smanjuje izvoz. No navedeno vrijedi isključivo ako se u analizu uključi razdoblje do polovice 2008. godine. Što se cjelokupnog uzorka tiče, takvu vezu nije bilo moguće detektirati. Zaključak cjelokupne analize za Srbiju jednak je kao i za Hrvatsku, što znači da je i u Srbiji dugoročna veza između izvoza i volatilnosti tečaja postojala prije svjetske ekonomske krize te da je navedena veza bila negativna. No ako se u obzir uzme cjelokupno analizirano razdoblje do kraja 2011. godine takvu vezu više nije moguće pronaći. Takav rezultat ponovo potvrđuje tezu da je tijekom recesije došlo do znatnih promjena u odnosu među ekonomskim varijablama. Za testiranje ove hipoteze koristila se metodologija multivarijatne kointegracije temeljena na Johansen (1988) te Johansen i Juselius (1990) te autoregresivni uvjetno heteroskedastični model (engl. autoregressive conditional heteroskedasticity (ARCH) model).

exchange rate policy; macroeconomic stability; CEE countries

nije evidentirano