hrvatski

Iskustvo socijalnih radnika o primjeni duhovnosti u socijalnom radu

U radu je prikazano kvalitativno istraživanje koje je imalo za cilj dobiti uvid u iskustva socijalnih radnika o primjeni duhovnosti u socijalnom radu. Sudjelovalo je trideset i sedam socijalnih radnika koji su zaposleni u struci socijalnog rada. Podaci su prikupljeni metodom polustrukturiranog intervjua, a obrađeni su postupkom kvalitativne analize. Analizom rezultata došlo se do poimanja religioznosti i duhovnosti za socijalne radnike te doživljaja socijalnih radnika o primjeni duhovnosti u socijalnom radu. Rezultati su pokazali da socijalni radnici razlikuju religioznost od duhovnosti. Oni promatraju religioznost kao pripadnost religiji i kao izričaj duhovne perspektive. Duhovnost promatraju kao osnovu integriteta osobe, život u skladu s moralnim načelima i odnos sa Stvoriteljem. Socijalni radnici smatraju da je primjena duhovnosti u socijalnom radu od osobite važnosti jer olakšava rad socijalnih radnika, a korisnicima je izvor potpore u suočavanju s teškoćama. Smatraju da postoji nedovoljna osviještenost u primjeni duhovnosti u socijalnom radu i da je upravo duhovnost pomažući čimbenik u radu socijalnih radnika s korisnicima te je ona sama po sebi preduvjet za njihov kvalitetan odnos. Pokazala se kao važno sredstvo osnaživanja u socijalnom radu.

socijalni radnici; korisnici; duhovnost; socijalni rad

nije evidentirano