hrvatski

Predmet C-281/02 Andrew Owusu protiv N. B. Jacksona koji posluje kao „Villa Holidays Bal-Inn Villas“ i drugih

1. Članak 2. Konvencije od 27. rujna 1968. o nadležnosti i ovrsi presuda u građanskim i trgovačkim stvarima, koja je izmijenjena Konvencijom od 9. listopada 1978. o pristupanju Kraljevine Danske, Irske i Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Konvencijom od 25. listopada 1982. o pristupanju Helenske Republike i Konvencijom od 26. svibnja 1989. o pristupanju Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike, primjenjuje se u postupcima u kojima stanke pred sudovima države članice imaju prebivalište u toj državi i parnica između njih ima određene veze s trećom državom, ali ne i s drugom državom ugovornicom, pa ta odredba stoga obuhvaća i odnose između sudova jedne države ugovornice i sudova jedne države neugovornice, a ne samo odnose između sudova više država ugovornica. Iako se uopće za primjenu pravila o nadležnosti iz Briselske konvencije zahtijeva postojanje međunarodnog obilježja, međunarodna priroda spornog pravnog odnosa ne treba nužno proizlaziti iz uključenosti, bilo slijedom predmeta spora ili odnosnih prebivališta stranaka, više država ugovornica. Uključenost jedne države ugovornice i jedne države neugovornice, primjerice zbog toga što tužitelj i jedan od tuženika imaju prebivalište u prvoj državi, a sporni događaji su nastali u drugoj, također bi činili sporni pravni odnos međunarodnim po svojoj prirodi. Nadalje, određivanje suda države članice kao suda koji je nadležan temeljem prebivališta tuženika u toj državi, čak i u postupcima koji su povezani, makar djelomično, zbog svoga predmeta ili tužiteljevog prebivališta, s državom neugovornicom, ne predstavlja nametanje obveze toj državi tako da bi bilo povrijeđeno načelo relativnog učinka međunarodnih ugovora. 2. Konvencija od 27. rujna 1968. o nadležnosti i ovrsi presuda u građanskim i trgovačkim stvarima, koja je izmijenjena Konvencijom od 9. listopada 1978. o pristupanju Kraljevine Danske, Irske i Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Konvencijom od 25. listopada 1982. o pristupanju Helenske Republike i Konvencijom od 26. svibnja 1989. o pristupanju Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike, sprječava sud države ugovornice u otklanjanju nadležnosti temeljem toga što bi sud države neugovornice bio prikladniji forum za raspravljanje tužbenog zahtjeva, čak i ako nije u pitanju nadležnost niti jedne druge države ugovornice ili ako postupak nema nikakvih povezujućih čimbenika s bilo kojom drugom državom ugovornicom. Autori Briselske konvencije nisu predvidjeli nikakav izuzetak temeljem doktrine forum non conveniens i primjena te doktrine odgovorna je za narušavanje predvidljivosti pravila o nadležnosti propisanih Briselskom konvencijom, posebice onih u članku 2. i posljedično, za narušavanje načela pravne sigurnosti koje je temelj Konvencije. Nadalje, dopuštanje forum non conveniensa vjerojatno bi utjecalo na ujednačenu primjenu pravila o nadležnosti sadržanih u Konvenciji i pravnu zaštitu osoba s nastanom u Zajednici.

Konvencija o nadležnosti i ovrsi presuda; parnica između stranaka s prebivalištem u istoj državi ugovornici i koja je povezana s državnom neugovornicom; doktrina forum non conveniens

nije evidentirano