hrvatski

Medijska kultura u hrvatskim školama: Stanje i perspektive

U medijskom svijetu u kojem živimo, sve je veća potreba za medijskim obrazovanjem. Mediji nisu samo zabavljači nego i edukatori, no negativni medijski utjecaji mogu nanijeti veliku štetu moralnom, mentalnom, psihičkom, ali i fizičkom razvoju djece i mladeži. Stoga nije neobično da i u samom obrazovnom sustavu postoji veliki interes za medijsko obrazovanje i njegovo uključivanje u formalnu nastavu. Kako u svijetu, tako se i u Hrvatskoj sve više govori o uvođenju posebnog predmeta o medijima u škole. Zasad su mediji u hrvatski osnovnoškolski plan i program uklopljeni u predmet Hrvatski jezik, gdje se izučavaju kao kulturna tvorevina. Takav odnos prema odgoju i obrazovanju djece za medije nije kritički pa mnogi stručnjaci s polja komunikacijskih znanosti pokretanjem različitih projekata pokušavaju popuniti praznine, gdje je formalno školstvo zakazalo. No, ne smije se zaboraviti ni ulogu roditelja. Svaki odgoj, pa tako i medijski, počinje upravo u vlastitom domu, u kojem roditelji svojoj djeci usađuju temeljne moralne vrijednosti. Činjenica je, međutim, da roditelji nisu dovoljno medijski pismeni da bi njihova djeca nužno znanje o medijima dobila samo od njih, a velik utjecaj na to ima i nedostatak komunikacije o medijskim sadržajima između djece i roditelja. U ovom radu postavlja se pitanje jesu li roditelji u Hrvatskoj uopće dovoljno upoznati s problemom medijske pismenosti i koji su njihovi stavovi po pitanju uvođenja posebnog predmeta o medijima u škole. Kako bi se to saznalo, provedeno je istraživanje u obliku ankete s pitanjima zatvorenog tipa. Pomoću tog instrumenta željelo se istražiti i kakve su roditeljske navike i razmišljanja po pitanju zabrane korištenja medija djeci s obzirom na njihov mogući štetni utjecaj.

medijsko obrazovanje ; medijska pismenost ; medijski odgoj ; medijska kultura ; djeca i mladi ; obrazovanje ; odgojno-obrazovni sustav ; medijski pedagog ; škola ; istraživanje

nije evidentirano