hrvatski

Učinak pentadekapeptida BPC 157 na nuspojave psihofarmaka kod eksperimentalnih životinja � moguće značenje

Moguća korisnost pentadekapeptida BPC 157 (Gly Glu Pro Pro Gly Lys Pro Ala Asp Asp Ala Gly Leu Val, molekularne težine 1419 Da ) u ublažavanju nuspojava psihofarmaka proučavana je na različitim modelima. Primjena pentadekapeptida BPC 157 ne dovodi do promjene ponašanja u zdravih miševa ili štakora.U miševa, u promatranom periodu (1.5, 3.0, 4.5, 6.0, 7.5 h od medikacije) neuroleptici (haloperidol 0.625, 1.25, 2.5, 5.0, 10.0 mg/kg i.p. ; flufenazin 0.3, 0.6, 1.25, 2.5, 5.0 mg/kg i.p.) izazivaju katalepsiju, koju pentadekapeptid BPC 157 (10 mg, 10 ng / kg i.p.) istovremeno primijenjen značajno smanjuje. Isto tako , smanjuje i neurolepticima (haloperidol, flufenazin, te sulpirid (20, 40, 80, 160 mg / kg i.p.), klozapin (20, 50, 100 mg /kg i.p.), promazin (10, 20, 40, 80 mg / kg i.p.) izazvanu somatosenzornu dizorjentaciju.Kataleptogeni učinak neuroleptika je izraženiji kod većih doza neuroleptika (veći broj ili svi miševi imaju katalepsiju). Zanimljivo je da u takvim uvjetima, kod (naj)izraženije katalepsije, antikataleptogeni učinak pentadekapeptida BPC 157 jest jednako prisutan. Nasuprot tome, pentadekapeptid BPC 157, na jednaki način primijenjen, nemaučinka na sedaciju izazvanu diazepamom (10, 20 mg / kg i.p.). U štakora, pentadekapeptid BPC 157 ( 10 mg, 10 ng / kg i.p.) ublažava amfetaminske ( 10 mg /kg i.p.) stereotipije, te ekscitabilnost, i to: njihov razvoj, primijenjen zajedno s amfetaminom, ili ih ukljanja , odnosno smanjuje , primijenjen 1 h nakon amfetamina, kada su amfetaminske stereotipije i ekscitabilnost najjače izražene. Kod ponovljenih primjena amfetamina (1, 2, 3, 4, 7, 15 i 45 dana nakon inicijalne primjene amfetamina , 10 mg / kg i.p. ), nakon što su štakori bili tretirani pentadekapeptidom Bpc 157 (10 mg, 10 ng /kg i.p.) istovremeno s prvom primjenom amfetamina, amfetaminske stereotipije i ekscitabilnost su bili značajno manje izraženi i nakon svih daljnjih primjena amfetamina. U miševa, primjena haloperidola ( 5.0 mg / kg i.p.) dovodi do kasnije ( 2-4 dana pri primjeni haloperidola) pojačanog učinka amfetamina (20 mg /kg i.p., 1, 2, 4, 10 dana nakon haloperidola) (Ť climbing behaviorť - penje se po kavezu). Istovremena primjena pentadekapeptida BPC 157 ( 10 mg, 10 ng / kg i.p.) s haloperidolom, značajno je uklonila inače veoma izraženi pojačani amfetaminski učinak. Intrizička antikonvulzivna aktivnost BPC 157 pokazana je kod primjene konvulzanata izonijazida, pikrotoksina i strihnina. U miševa, subkronično kondicioniranih diazepamom (5 mg /kg 2x/dan, kroz 10 dana ), ispitivala se tolerancija (42 h nakon prestanka kondicioniranja ) i fizička ovisnost na diazepam ( 6, 14, 42 i 72 h nakon prestanka kondicioniranja). Istovremena primjena pentadekapeptida BPC 157 ( 10 mg, 10 ng / kg i.p.) s diazepamom za vrijeme kondicioniranja: (a) sprječava razvoj tolerancije na diazepam ( inače, 42 h nakon prestanka kondicioniranja, ponovo primijenjen, diazepam 5 mg / kg i.p.p, i to istovremeno s konvulzantom izonijazidom ( 800 mg / kg i.p.), paradoksalno gubi antikonvulzivni učinak) ( kod primjene diazepama 15 minuta prije pikrotoksina tolerancija nije postojala) ; (b) � odgađa za 30 sati nastup fizičke krize( kao znak fizičke ovisnosti uzimao se jači konvulzatni učinak konvulzanta izonijazida od njegovog učinka u normalnih životinja , kraća latencija na izonijazidom (800 mg/kg i8.p.) izazvane konvulzije nego u normalnih miševa) ( inače se nalazi 42 h nakon prestanka kondicioniranja) istovremene primjene s konvuzantom strihninom (4.5 mg/kg i.p.), dok je ( 10 mg, 10 ng / kg i.p.)antikonvulzivni učinak diazepama nepromjenjen, pentadekapeptid BPC 157 gubi svoj ranije prisutni antikonvulzivni učinak ( kod 3.5 mg/kg i.p. strihnina, postoji antikonvulzivni učinak pentadekapeptida BPC 157). Na modelu obrambenog zakopavanja štakora, pentadekapeptid BPC 157 ( 10 mg, 10 ng / kg i.p.) pokazuje jednaki učinak kao i diazepam ( 0.0075, 0.0375 mg/kg i.p.) ( agensi 45 minuta prije stavljanja u kutiju): izostanak obrambenog zakopavanja nakon strujnog udara, uz jednaki broj strujnih udara, što je inače značajka agensa s anksiolitičkim djelovanjem. Međutim, u drugom modelu ( agensi 10 minuta prije), gdje se proučavala latencija do prelaska miša u tamni odjeljak nakon ekspozicije jarkom svijetlu, pentadekapeptid BPC 157( 10 mg, 10 ng / kg i.p.) za razliku od diazepama (0.1 mg/kg i.p.) nije doveo do produljene latencije ( BPC 157 je doveo do povečanog eksploratornog ponašanja u mraku, a značenje tog učinka treba tek utvrditi).Kako, dakle, pentadekapeptid BPC 157 uspješno djeluje i kod poremetnji izazvanih blokadom dopaminskih receptora (neurolepticima izazvana katalepsija), povećanim otpuštanjem kateholamina (dopamina) iz prsinaptičkih vezikula ( amfetamin- stereotipije, ekscitabilnost), te povećanom osjetljivošću (ili brojem) dopaminskizh receptora ( primjena dopaminomimetika amfetamina nakon prethodne primjene blokatora dopaminskih receptora, haloperidola), pretpostavili smo da pentadekapeptid BPC 157 ima posebni, modulatorni učinak na dopaminski sistem. Isto tako , rezultati dobiveni u subkronično tretiranih miševa s diazepamom, i primjenom konvulzanata, u ispitivanju diazepamske tolerancije i fizičke ovisnosti, te na modelima u kojima se ispituju agensi s potencionalno anksiolitskim učinkom, pokazuju na složenu interakciju pentadekapeptida BPC 157 s GABA-ergičkim sustavom, u smislu regulacije i održavanja ravnoteže. Zajedno, ovi rezultati predstavljajudobru osnovu za daljnja istraživanja mehanizma djelovanja pentadekapeptida BPC 157, i potencijalnu primjenu u terapiji navedenih poremećaja.

pentadekapeptid BPC 157; katalepsija; neuroleptici; amfetaminske stereotipije;

nije evidentirano