hrvatski

Kemija kod Hrvata u doba prosvjetiteljstva

U doba prosvjetiteljstva europskom kemijom je vladala flogistonska teorija, kojom se tumačila struktura anorganskih i organskih tvari te procesi gorenja, oksidacije i disanja. Postavljala su s pitanja o naravi vatre, topline i plamena. Kod Hrvata nalazimo odraze te teorije i pokušaje rješavanja kemijskih pitanja unutar nje. Hrvatski učenjaci, sljedbenici teorije bili su isusovci: Dubrovčanin Ruđer Bošković, Požežanin Pavao Thaller, Zagrepčanin Josip Franjo Domin, te Splićanini Julije Bajamonti, koji nije bio član reda. Neki od njih djelovali su u stranim znanstvenim središtima (Bošković, Domin), a neki u domovini (Thaller, Bajamonti). Istraženi su njihovi tiskani tekstovi i rukopisna ostavština. Pokazano je kako su hrvatski znanstvenici, za razliku od ostalih autora Austrijske carevine, bili najbolje upućeni u kemijska pitanja. Kada je odbačena flogistonska teorija i uvedena antiflogistonska moderna kemija, opet su hrvatski učenjaci bili ti koji su u Austrijskoj careviniprvi prihvatili nova, suvremena Lavoisierova antiflogistonska gledišta. To se osobito odnosi na Ljudevita Mitterpachera, koji je djelovao na sveučilištu u Pešti i koji je već 1794. prihvatio suvremena gledišta, te na franjevca Grgura Peštalića, koji je djelovao na Visokom franjevačkom učilištu u Baji i Mohaču. Prikazano je kako su flogistonska i antiflogistonska kemija bile zastupljene i u nastavi na Filozofskom fakultetu Zagrebačke isusovačke, kasnije kraljevske akademije.

prosvjetiteljstvo; flogistonska kemija; antiflogistonska kemija; Hrvati u domovini; Hrvati u stranim središtima; Zagrebačka akademija

nije evidentirano