hrvatski

Etos odgovornosti i ekološka osjetljivost

U članku se raspravlja o odnosu "odgovornosti za ekološke uvjete života" prema "ekološkoj osjetljivosti", "ograničavanju suvereniteta nad prirodnim dobrima" i "pravu vrsta na životni prostor". Provedeno je empirijsko istraživanje (1997) na studentskom uzorku (685) četiriju fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu. U obradi je korištena faktorska analiza i analiza varijance. Istraživana je percepcija četiri tipa eko-etosa: antropocentrički, utilitaristički, biocentrički i holistički. Najveći postotak ispitanika (91%) prihvaća holistički tip odgovornosti. Većina (97%) ispitanika (na primjeru prašume i Brazila) prihvaća ograničavanje državnog suvereniteta nad prirodnim dobrima. Najviše zagovornika holističkog etos-tipa smatra da ograničavanje suvereniteta treba kompenzirati (43%) ili ograničiti bez kompenzacije (45%). Isto tako većina ispitanika smatra da čovjek nema veća prava na životni prostor od ostalih vrsta. Najveći postotak takvih (65%) su pristalice holističkog etos-tipa. Dobivena su dva faktora ekološke osjetljivosti. Ispitanici koji prihvaćaju pristup "korištenja prirode" zagovaraju potpuni državni suverenitet nad priodnim dobrima i veća čovjekova prava na životni prostor ; ispitanici koji prihvaćaju "zaštitu prirode", zagovaraju ograničavanje državnog suvereniteta nad prirodnim dobrima i jednaka prava čovjeka i ostalih vrsta na životni prostor. Istraživanje je pokazalo polarizaciju ispitanika na (malobrojne) antropocentričku orijentaciju (egocentrička i utilitaristička) s predkonvencionalnom, i (većinu) ne-antropocentričku orijentaciju (biocentrička i holistička) s postkonvencionalnom moralnom razinom prosuđivanja.

etika; ekološka osjetljivost; ekološka odgovornost; prava vrsta; suverenitet; zajednička skrb čovječanstva; životni prostor

nije evidentirano