hrvatski

PROCJENA UPALNE REAKCIJE U BOLESNIKA TIJEKOM AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je procjeniti stupanj upalne reakcije u bolesnika s infarktom miokarda sa ST elevacijom (STEMI) liječenih primarnom perkutanom koronarnom intervencijom i u bolesnika s infarktom miokarda bez ST elevacije (NSTEMI) liječenih konzervativno medikamentnom terapijom, praćenjem promjena stanične imunosti, poglavito udjela i aktivnosti leukocitnih subpopulacija, uključujući izražaj aktivacijske molekule CD25, citokina IL-4 i interferon gama (IFN-), te temeljem praćenja koncentracije IL-18, sedimentacije eritrocita, hs-CRP i drugih laboratorijskih parametara (urati, AST, ALT, yGT, urea, kreatinin, hemoglobin) tijekom rane stacionarne medicinske rehabilitacije. Ispitanici, materijal i metode: U istraživanje su bili uključeni bolesnici sa STEMI kojima je učinjena primarna perkutana koronarna intervencija u KBC Rijeka uz nastavak medikamentne terapije, bolesnici s NSTEMI, koji su konzervativno ujednačeno liječeni medikamentnom terapijom prema smjernicama Europskog kardiološkog društva, protu-upalnim lijekovima a koji su svi bili obuhvaćeni programom rane stacionarne medicinske rehabilitacije te zdravi ispitanici odgovarajuće dobi i spola, regrutirani tijekom rutinskog sistematskog kliničkog i laboratorijskog ispitivanja u „Thalassotherapiji-Opatija“. Prvog, 7., 14., 21. i 28 dana nakon akutnog koronarnog zbivanja svakom bolesniku uzimali smo 20 ml venske krvi za imunološka i biokemijska istraživanja. Mononuklearne stanice periferne krvi izdvojili smo centrifugiranjem na gradijentu gustoće, te višestrukim obilježavanjem površinskih i/ili unutarstaničnih biljega metodom izravne imunofluorescencije analizirali njihov fenotip i stupanj aktivacije protočnom citometrijom. Uzorci koji su bili predviđeni za unutarstanično obilježavanje citokina interleukin (IL)-4, i IFN-γ prethodno smo stimulirali s PMA (od engl. phorbol myristate acetat), ionomicinom i monenzinom u sklopu ranije uspostavljenog protokola zbog boljeg nakupljanja citokina u stimuliranoj stanici. Imunocitokemiju smo koristili za prikazivanje molekule CD3 u preparatima svježe izdvojenih mononuklearnih stanica periferne krvi, a imunohistologiju za prikazivanje citokina IL- 15, kemokina CXCL 10, molekula CD3 i CD56 i APAF-1 (od engl. apoptotic protease activating factor 1) u srčanom tkivu osoba umrlih od akutnog koronarnog događaja. Metodu ELISA-e (od engl. Enzyme-linked immunosorbent assay ) smo koristili za prikazivanje IL-18 u serumima ispitanika. Rezultati: U NSTEMI i STEMI bolesnika smanjenje postotka limfocita T pojavljuje se sredinom rehabilitacijskog razdoblja i praćen je smanjenjem srednjeg intenziteta fluorescencije za CD3 molekulu, a u NSTEMI bolesnika odražava smanjenje postotka CD3+CD8+ podvrste limfocita T uz povećanje izražaja CD25 molekule i omjera IFN-γ+/IL-4+ stanica u subpopulaciji CD3+CD56- limfocita T te vjerojatno reaktivnim porastom CD25- limfocita NKT 14. dana nakon akutnog koronarnog zbivanja. Ukupni postotak CD3-CD56+ stanica NK nije se značajno razlikovao u perifernoj krvi bolesnika s NSTEMI i STEMI tijekom rane medicinske rehabilitacije u usporedbi sa zdravim ispitanicima, iako se u NSTEMI bolesnika. udio CD56+dim podvrste stanica NK statistički značajno povećao, a udio CD56+bright podvrste statistički značajno smanjio 7. i 14. dana nakon akutnog koronarnog zbivanja u odnosu na zdrave ispitanike i završetak rehabilitacije (28. dan). U bolesnika s NSTEMI udio stanica NK koje izražavaju aktivacijski biljeg CD25, uključujući njihove CD56+dim i CD56+bright podvrste, bio je statistički značajno veći 14. i 28. dana u odnosu na zdrave ispitanike, a udio aktiviranih CD25+ limfocita T bio je statistički je značajno veći tijekom cijelog trajanja rehabilitacije u odnosu na kontrolnu skupinu. Broj ukupnih leukocita u perifernoj krvi statistički značajno raste krajem rehabilitacijskog razdoblja (21.dan) samo u NSTEMI bolesnika, ali udio monocita u perifernoj krvi ostaje statistički značajno manji 7., 14., 21. i 28. dana u odnosu na zdrave ispitanike. U serumu bolesnika s NSTEMI bilježe se veće koncentracije IL-18 u odnosu na zdrave ispitanike tijekom cijelog trajanja rehabilitacije, za razliku od koncentracija IL- 18 u bolesnika sa STEMI, koje se nisu razlikovale od zdravih ispitanika. U bolesnika koji su umrli u prvom tjednu nakon akutnog koronarnog zbivanja dokazali smo obilje IL-15 u citoplazmi održivih kardiomiocita koje okružuju nekrotično područje te prisutnost CD3+ i CD56+ limfocita i to u okruženju apoptotičnih APAF-1+ leukocita i kardiomiocita. Zaključak: Smanjenje broja stanica s citotoksičnim CD3+CD8+CD56- i CD3-CD56+ bright fenotipom i smanjenje udjela monocita u perifernoj krvi bolesnika s NSTEMI tijekom ranog rehabilitacijskog razdoblja, što je vjerojatno posljedica njihova regrutiranja u miokard pod utjecajem pro-upalnog okruženja u perifernoj krvi i privlačenjem IL-15 ukazuje da NSTEMI bolesnici imaju jaču i dugotrajniju upalnu reakciju nego STEMI bolesnici liječeni primarnom perkutanom intervencijom s ugradnjom potpornice.

Akutni infarkt miokarda ; interleukin-4 ; interferon- ; interleukin-15 ; limfociti T ; stanice NK ; stanice NKT ; upala

nije evidentirano