hrvatski

Ladislav Anđelko Fazinić (1902.-1983.), zaslužni dominikanac, glazbenik i spisatelj

Dominikanac Anđelko Fazinić (1902.-1983.) nedvojbeno je jedan od najznačajnijih hrvatskih dominikanaca 20. stoljeća. Nakon studija posvetio se odgojno-obrazovnim službama na dominikanskim gimnazijama i zavodima za odgoj srednjoškolske mladeži u Bolu na Braču (1928.-1934. ; 1939.-1942. ; 1950.-1963.) i u Zagrebu (1934.-1939.), a kasnije i na Riječkoj Visokoj bogoslovnoj školi (1970.-1983.), te obavljao neke upravne službe u svojoj redovničkoj zajednici. Zaslužan je za utemeljenje Dominikanske klasične gimnazije u Zagrebu (1941.) i Caritasa u Rijeci (1970.), te za pokretanje Vjesnika Hrvatske dominikanske provincije (1964.), koji neprekidno izlazi do danas. Kao provincijal, kroz tri mandata (1942.-1946. ; 1946.-1950. ; 1963.-1967.), u teškim i prelomnim vremenima upravljao je Dalmatinskom, tj. Hrvatskom dominikanskom provincijom, čije granice je proširio do Subotice (1945.), postavio temelje za povratak dominikanaca u Sloveniju (1965.) i utemeljio samostan u Rijeci (1949.). Bavio se i spisateljskom djelatnošću surađujući u brojnim časopisima, uglavnom u domovini, pišući ponajviše o crkveno-povijesnim temama i književnosti. Također se bavio prevodilačkom i glazbeno-umjetničkom djelatnošću, ostavivši iza sebe jednu objavljenu zbirku i mnoštvo rukopisa skladbi različitoga sadržaja i opsega. Blisko je surađivao s nadbiskupom Alojzijem Stepincem i obavljao starješinsku službu u dominikanskim samostanima u Bolu na Braču (1940.-1942.), Rijeci (1971.-1977.) i Zagrebu (1978.-1981.).

Anđelko Fazinić; dominikanac; Dalmatinska dominikanska provincija; provincija; glazbenik; pisac

nije evidentirano