hrvatski

Travnjaci na burnjacima Grobničkih planina

Planina Obruč i druge planine iznad Grobničkog polja ističu se brojnim lokalitetima na kojima je jedan od prevladavajućih ekoloških čimbenika učestalo puhanje bure. O postojanju takvih (mikro)lokaliteta, koje u narodu nazivaju „burnjaci“, svjedoči i toponim Burnjak na putu za planinarski dom Hahlić na Obruču. Travnjaci na burnjacima odlikuju se bogatstvom i osobitošću biljnog i životinjskog svijeta, a poseban pečat daje im trava uskolisna šašika (Sesleria tenuifolia Schrad. s. l., syn. S. juncifolia). Ona prekriva velike površine na primorskim padinama palnine Obruč i okolnih planina. Takvi se travnjaci na širem kvarnerskom prostoru ističu jednoličnim izgledom zbog gustih sklopova busena uskolisne šašike (u grobničkom govoru poznatija kao trava iglenac*). Nekad su travnjaci uskolisne šašike bili cijenjeni kao paša za ovce, a danas su uglavnom prepušteni polaganom zarastanju. Dosad su se u klasičnoj botaničko-vegetacijskoj znanosti (Horvat, 1962) na ovom prostoru spominjala uglavnom tri tipa vegetacije travnjaka u kojima prevladava uskolisna šašika. Riječ je o biljnim zajednicama ili asocijacijama. Genisto-Caricetum mucronatae, Carici-Cenatauretum rupestris subas. seslerietosum i Saturejo-Edraenthetum. Proučavajući spomenute zajednice na planinama u zaleđu Grobničkog polja, kao i na širem kvarnerskom području, došli smo do zaključka da bi bilo primjerenije odijeliti zajednice travnjaka u kojima prevladava uskolisna šašika i koji su tipični za burnjake, od asocijacije Carici-Centauretum rupestris (koja se razvija na staništima manje izloženim buri) u poseban skup zajednica koji smo provizorno imenovali „Seslerietum juncifoliae s. l.“ (usp. Randić, 2007). Do danas je sa šireg područja, tj. s Krasa u Sloveniji opisana samo zajednica Genisto sericeae-Seslerietum juncifoliae, a s otoka Krka zajednica Bromo-Seslerietum interruptae, koje bi dijelom mogli uvrstiti u taj specifičan „skup“ zajednica travnjaka na burnjacima. Također smatramo da bi taj „skup“ zajednica, zbog znatne visinske, ekološke i florističke raznolikosti trebalo još detaljnije fitocenološki raščlaniti. Kao jednog od mogućih značajnijih predstavnika takvog „skupa“ zajednica, posebno u višim i hladnijim predjelima planina u zaleđu Riječkog zaleđa, mogli bi označiti dosad neopisanu zajednicu Campanulo marchesetti-Seslerietum juncifoliae prov. Od svojstvenih vrsta ove zajednice, uz prevladavajuću uskolisnu šašiku, možemo zasad izdvojiti markezetijev zvončić (Campanula marchesetti Witasek), gorski luk (Allium ericetorum Thore), prženicu (Knautia sp.) i drugo karakteristično bilje. Zajednica Genisto-Caricetum mucronatae razvija se na najizloženijim vjetrometinama i raširena je od planine Obruč i padina Mudne doli do ispod Malog Platka i grebena Bogdin. Ova zajednica neobično je vrijedna u pogledu zaštite rijetkih i endemičnih vrsta važnih na europskoj razini (NATURA 2000 vrste). Na podnožju Obruča, u predjelu Zad Steni/Brgudac pronašli smo sastojine ove zajednice na neuobičajeno malim nadmorskim visinama. Odlikuju se posebnim botaničkim sastavom (planinsko bije i vrsta crnkasta šiljevina ili Schoenus nigricans L.), a budući da u botaničkoj znanosti takve sastojine dosad još nisu opisane predlažemo izdvajanje posebne subasocijacije Genisto-Caricetum mucronatae subass. schoenetosum nigricantis. Ekologija ove zajednice je neobično zanimljiva i vjerojatno se dijelom podudara s ekologijom zajednice Danthonio-Scorzoneretum villosae subass. schoenetosum nigricantis s kvarnerskih otoka Krka i Cresa. Treća zajednica, as. Saturejo-Edraenathetum, tipična je zajednica nižih položaja koja, primjerice obrasta vjetrometine Grobničkog polja i u njoj također ponekad u botaničkom sastavu prevladava trava uskolisna šašika.

travnjaci uskolisne šašike; Sesleria tenuifolia; dolina Rječine; Rijeka; Grobničke planine

nije evidentirano