hrvatski

Odnos između aristotelovske i tomističke etike kreposti kao paradigma odnosa filozofije i teologije

U članku se razmatra buđenje jednog novog pravca unutar analitičke filozofije morala - nazvnog čista etika kreposti. Odlika tog pravca je da temelj morala traži u aristotelovskom viđenju dobra, koje se veže uz ljudski karakter i njemu svojstvene vrline. Problemski aspekt tog novog pravca sastoji se u zahtjevu da moral, po uzoru na Aristotela, treba biti savjetodavnog, a ne zapovjednog karaktera. Međutim upravo takvi pokušaji vode ka stanovitom relativiziranju moralnih normi. Kao odgovor na zahtjev suvremenih aristotelovaca i etičara kreposti, u članku se nudi perspektiva morala Tome Akvinskog koja unatoč svojem oslanjanju na Aristotela zadržava normativni karakter svojstven moralu. U tom smislu autor uspoređujući Aristotelovu i Tominu etiku kreposti zaključuje da one nikako ne stoje u konkurentskom odnosu u smislu 'ili jedna ili druga', već u stanovitoj kompatibilnosti. Stoga i ove dvije etike, u svojem nadopunjavanju predstavljaju paradigmatski primjer odnosa filozofije i teologije uopće.

krepost; Aristotel; Toma Akvinski; moral; principi; norme; nadopunjavanje

nije evidentirano