hrvatski

"Ti ja dam 'gospođo'!" ili o jednome (pragma)lingvističkom problemu u suvremenome hrvatskom jeziku

U suvremenom hrvatskom društvu oslovljavanje osoba iz poštovanja, nepoznatih osoba, starijih ili hijerarhijski nadređenih članova društvene zajednice u pravilu se izražava leksemima gospodin, gospođa i gospođica. Komunikacijska praksa često je međutim obilježena nesustavnošću (izostankom jasnih pravila uporabe) i nesigurnošću govornika. Nije zanemarivo da su na pojavu takvih nedoumica u hrvatskom jeziku utjecale, između ostaloga, i društvene promjene. Tako je uporaba spomenutih leksema postala istodobno i pragmalingvističko i lingvističko pitanje. Ono svoj odraz ima ne samo u uporabi unutar izvornojezične zajednice, već, očekivano, i u poučavanju hrvatskoga jezika kao inojezičnoga. Zato se u radu temi nastoji pristupiti kompleksno, opisujući pragmalingvističke i sociolingvističke aspekte uporabe tih leksema. Što se tiče aspekata uporabe, razmatra se njihova kulturološka uvjetovanost koju je u hrvatskim prilikama nužno dovesti u vezu s vremenskom i prostornom raslojenošću leksika. Radi detektiranja mogućih razloga današnje nesigurnosti izvornojezičnih govornika uspostavljaju se poveznice sa stanjem u 20. stoljeću, regionalnom dijatopijom te funkcionalnom stilistikom. Na temelju rezultata istraživanja utvrđuju se tendencije u uporabi leksema gospodin i gospođa i ukazuje na stanje u suvremenom jezičnom bontonu.

suvremeni hrvatski jezik ; pragmalingvistika ; jezični bonton ; adresativni pragmemi

nije evidentirano