hrvatski

Uvodne crtice u Frangešovu književnu raguzeologiju

Ivo Frangeš bio je jedan od najprofinjenijih stilista hrvatske pisane riječi uopće. Stoga njegovo bavljenje dubrovačkom dionicom hrvatske književnosti ima osobitu težinu, gotovo homolognih stilotvornih navika. Skladnost koju su Dubrovčani njegovali stoljećima, termin je koji se i bez metaforiziranja može i treba primijeniti na Frangešov način pisanja književne povjesnice. Otuda, vice versa, osobito pozoran način na koji je Frangeš pisao o dubrovačkim književnicima spram kojih je i osjećao izuzetnu naklonost. Mada svjestan izuzetnosti dubrovačkih pisaca, Frangeš nikada nije izdvajao dubrovački udio iz konteksta cjelokupne hrvatske književne baštine, potvrđujući time sraslost ove izuzetno važne auktorske grupacije s književnom maticom. Tako je afirmirao kontinuitet i jedinstvo književnoga prostora kao jamstvo identiteta i dubrovačke i hrvatske književnosti. Također je naglasio i vjerodostojno obrazložio univerzalnost i lokalne i nacionalne književnosti.

književna povjesnica; stilistika; hrvatska književnost; dubrovački književnici; kontinuitet; jedinstvo književnosti

nije evidentirano