hrvatski

Frangešovo viđenje hrvatske moderne

U doba moderne, utemeljeno ukazuje Frangeš, čvrsto se povezuje sjeverno i južno stvaranje u Hrvatskoj te se na taj način konstituira središnja nacionalna književnost. Moderna donosi i rascvat hrvatske književnosti na dijalektima što ima duboke povijesne i nacionalno-psihološke razloge, osobito kad se zna da je upravo jezik obavio glavnu zadaću nacionalne integracije u ranijim razdobljima. Nazorova čakavska i Domjanićeva kajkavska poezija vratila je u književnost privremeno odstranjeni čakavski i kajkakavski dijalekt, pruživši uspjele dokaze da se dijalekt nije odrekao umjetničkih ambicija. Moderna započima jednim od najplodnijih sukoba generacija u hrvatskoj književnosti i njezina pojava, ističe Frangeš, »zapravo je svijest i potreba da se hrvatska književnost izvuče iz slijepe ulice u koju je zapala pri kraju realizma«.

hrvatska moderna; Ivo Frangeš; dijalektalna književnost

nije evidentirano