hrvatski

Frangešov Šenoa

U radu se razmatra jedan segment bogatoga opusa hrvatskoga književnog povjesničara Ive Frangeša koji je, proučavajući hrvatsku književnost na svoj – nov način, napisao prvu esejiziranu Povijest hrvatske književnosti 1987. A u njezinu »Proslovu« naglasio je »da cjelovita slika jedne književnosti ovisi prije svega o djelu i djelovanju najvećih«. Jedan od tih najvećih, mogli bismo reći nosivi zid hrvatske književnosti XIX. stoljeća, jest i August Šenoa, o kojemu je Frangeš prvi put prigodom 80-godišnjice smrti progovorio u Telegramu 12. siječnja 1962. Nadalje, u radu je prikazan Frangešov Šenoa, te su donešene Frangešove zamjedbe i ocjene »izvanrednog talenta« Augusta Šenoe, koji je na početku svoga književnog djelovanja svoje stavove o književnosti iznio u članku »Naša književnost« 1865. te o kazalištu 1866. (»O hrvatskom kazalištu«), a o kome Frangeš piše u periodici 70-ih godina XX. st., te osobito u svojim Povijestima hrvatske književnosti (1975. i 1987.). Frangeš je priredio i napisao predgovore Šenoinim romanima Zlatarovo zlato i Seljačka buna te noveli Prijan Lovro. Upravo zahvaljujući Frangešovu valoriziranju Šenoe i njegova stvaralaštva, Šenoa je ostao privlačan i aktualan i novim naraštajima čitatelja.

Frangeš; književna historiografija; šenoa; Šenoino doba; roman; novela

nije evidentirano