hrvatski

Antički i ranokršćanski mozaici s natpisom u Istri i Dalmaciji

Mozaici s natpisom javljaju se na području naše zemlje na mnogim istaknutim lokalitetima, ali i na onim manje poznatima, što potvrđuje nalaz iz Orlića kod Knina. Riječ je uglavnom o podnim mozaicima, s izuzetkom Poreča, koji su dio velike slikarske umjetnosti antike te način izražavanja u brojnim varijacijama medaljona, iako ih promatramo kao produkte primijenjene umjetnosti u unutrašnjoj arhitektonskoj dekoraciji. Oni se upravo u okviru te arhitektonske dekoracije s plastičnim i slikarskim efektima izdvajaju kao značajan i poseban fenomen u antičko i ranokršćansko doba. Mozaike s natpisom susrećemo u Poreču, Puli, Baškoj na otoku Krku, Betiki, Rijeci, Ninu, Orliću kod Knina, Solinu te Grohotama na otoku Šolti, a nailazimo ih iz doba antike kao i iz ranokršćanskog doba. Kao komparacija našim mozaicima valja istaknuti i nalaze mozaika iz susjednih nam zemalja kao što su mozaici s natpisima iz Slovenije (Ljubljana, Celje), Kosova (Ulpijana, Glavnik, Donje Nerodimlje) te Makedonije (Dolenci, Stobi, Ohrid i Herakleja). Mozaik u vrijeme ranog kršćanstva, a u našim krajevima to uključuje i vrijeme bizantske vladavine, postaje najraširenija umjetnička grada koja redovito prati arhitektonska kultna ostvarenja (oratorije, bazilike, baptisterije i dr.). Njime se u obliku izvanredno finih i raznolikih sagova - vrlo često komponiranih od raznorodnih elemenata - prekrivaju površine prostranih podova oratorija i bazilika. Njihov je broj izuzetno velik (posebno u Poreču, Solinu, Stobima i Herakleji), a k tome ne ukrašavaju se više samo podne površine građevine, kao nekada u rimsko carsko doba, već i zidovi te osobito apside što ih redovito imaju bazilike i druge kršćanske kultne zgrade. Kršćanski podni mozaik karakterizira uglavnom bogata ornamentika u kojoj sve više mjesta nalaze stilizirani biljni motivi, uz neke izuzetke gdje je antička tradicija (sa životinjskim motivima) prodrla i u nove koncepcije i funkciju podnog podnog mozaika ovakvih građevina. Na području naše zemlje u mnogobrojnim vilama, kućama i termama živi na ostacima antičkih pavimenata svijet genrea - aleksandrijska baština, sa životinjama i pticama, amorima, hipokampima, delfinima, košarama punim voća i cvijeća te personifikacijama godišnjih doba. Iz tih prostora, preko domus ecclesiae, takvi motivi dolaze na podove prvih oratorija i bazilika 3. i 4. stoljeća, a porečka riba, umetnuta u jedan stariji mozaički pod, znak je afirmacije nove vjere. . Za postizanje jačeg utiska i umjetničkog efekta u kompoziciji mozaika mozaičar upotrebljava sistem dekoracije, a u ranokršćansko doba unosi u njih i natpise da bi se postigla određena namjera. Osnovni principi mozaičara su ponavljanje motiva, njihova alternacija, simetrija, pa čak i inverzija. Vrlo značajnu ulogu ima i boja koja pruža neograničene mogućnosti, a ostvaruje se kroz sklad po sličnostima u kontrastu, u opoziciji toplih i hladnih tonova, svijetlih i tamnih valeura. Mozaik je u to vrijeme dostigao kulminaciju i u pogledu veličine i broja izvedenih radova. U njemu se odražava univerzalni kozmopolitizam, u kome se gubi osoba i provincija. Od istaknutih veličina do malih beznačajnih građana, vidimo zapisana imena priložnika na blistavim pločama od sitnih kamenčića. Ovisno o razdobljima kojima pripada mijenjat će se i kompozicija mozaika. Uočava se da su mozaici s natpisom od 1. do 3. st. uglavnom figuralni (Nin, Solin, Glavnik), dok su mozaici prvog razdoblja ranokršćanske umjetnosti u koncepciji kompozicije gotovo istovjetni s onima kasne antike. Na prijelazu iz 4. u 5. st. mozaička se kompozicija osamostaljuje, a to se očituje u rasporedu mozaičkih površina. Emblema ili medaljona gotovo nestaje, a različito dekorirani manji sagovi jedne veće cjeline redaju se neposredno jedan za drugim. Ti manji sagovi obično nose natpise u kojima se spominju njihovi donatori koji su domaćeg, orijentalnog ili grčkog podrijetla. Natpisi su i pisani grčkim alfabetom ili latinskim pismom. Važno je naglasiti da su natpisi pisani grčkim alfabetom pisani odnosno slagani kapitalom. Na osnovu analitičke i kataloške obrade mozaika te paleografije mozaičkih natpisa možemo ustvrditi da se samo zajedničkom obradom svih segmenta mogu datirati naši mozaički spomenici, ne isključujući pri tome niti arhitekturu.

antički mozaici; ranokršćanski mozaici; natpisi; Histria; Dalmatia

nije evidentirano