hrvatski

Hrvatska kao članica Europske unije: put u (ne)poznatu budućnost

Dok pojedine članice EU žale što su ikada ušle, a neke čak razmišljaju o povlačenju, Hrvatska je svoj ulazak u EU 1. srpnja jedva dočekala, smatrajući članstvo kartom za bolji život. Nažalost, takva nerealna očekivanja samo ukazuju na nastavljanje našeg političkog i gospodarskog glavinjanja, jer ne samo što smo u EU ušli pognute glave nego se i sam trenutak ulaska, s obzirom na naše gospodarske poteškoće, ali i krizu u EU, može ocijeniti izrazito nepovoljnim. EU je daleko od idiličnog “jedinstva u različitosti” i kao hladni i bešćutni mehanizam neoliberalnog kapitalizma nikada ni za jednu novu članicu nije značila garanciju ekonomske sigurnosti i napretka, pa tako ni gotova rješenja za gospodarske probleme. S obzirom na to, ali i na činjenicu da i sama EU još uvijek traga za adekvatnim modelom tranzicije, autori smatraju da je Hrvatska svoj put ka EU-u morala definirati u skladu sa svojim specifičnostima, naslijeđem i potrebama građana. Budući da to nije učinila, sada je samo pitanje kojem će „vanjskom” krugu Unije pripasti. EU prolazi vlastitu agoniju i s obzirom na dosadašnje učinke krize, gospodarski uvjeti znatno su lošiji nego što su bili u vrijeme posljednjeg vala proširenja, kada su nove članice u relativno kratkom razdoblju ostvarile dinamičan gospodarski rast. No, u konačnici, dobile su mnogo manje u odnosu na svoja očekivanja. Tipičan je primjer Slovenija koja je u EU ušla kao najbogatija zemlja u regiji, a sada je jedna od najsiromašnijih članica, uz bok Rumunjskoj i Bugarskoj. I druge su članice sve više skeptične prema Uniji, pa se s pravom postavlja pitanje što zapravo čeka Hrvatsku. S obzirom na višestruka razvojna ograničenja, kao i na visoke stvarne (i skrivene) troškove članstva te troškove prestrukturiranja povezane s reformama i tek potencijalnu dostupnost financijskih sredstava Unije, hrvatsko gospodarstvo najvjerojatnije neće moći ni srednjoročno ostvariti potencijalne sinergijske učinke članstva. Neto financijska pozicija Hrvatske u prvim godinama članstva prije će biti negativna. Hoće li ti troškovi dugoročno prerasti u koristi ovisit će o uspješnosti prestrukturiranja, osobito o spremnosti i sposobnosti hrvatske države da preokrene negativne trendove, ponajprije u smislu povećanja zaposlenosti i konkurentnosti te boljeg životnog standarda. Odgovori na ove izazove mogu biti snažan poticaj u iznalaženju optimalnog puta izlaska iz krize te prihvatljivo polazište u definiranju koncepcije i strategije razvoja Hrvatske. Samo na taj način članstvo Hrvatske može imati pozitivne implikacije za stabilnost regije. Naravno, koliko je to izvedivo u uvjetima prihvaćenog institucionalnog okvira s brojnim ograničenjima u pogledu samostalnog razvoja, otvoreno je pitanje. No jedno je sigurno, odustajanjem od tih pokušaja naša egzistencija može lako postati još siromašnijom, priključujući se društvima koja egzistiraju na psihologiji pomoći i najamnoj ekonomiji.

članstvo u EU-u; gospodarski oporavak; konkuretnost; zaposlenost; inozemna zaduženost; tečajna politika

nije evidentirano