hrvatski

Organizacijska kultura odgojno-obrazovne ustanove i življenje i učenje djece

U radu se određuje organizacijska kultura odgojno-obrazovne ustanove i stavlja u međuodnos s kvalitetom življenja, učenja i razvoja djece i odraslih u njoj. Budući da su odgojno-obrazovne ustanove mjesta gdje odrasli i djeca u interpersonalnim razmjenama „pokušavaju recipročno razumjeti jedni druge„ (Rinaldi, 2001, str 107), njihove su socijalne interakcije obojene kulturom to jest nepisanim konsenzusom o tome što je u ustanovi važno, kako se u njoj treba ponašati, što, kada, kako i gdje nešto činiti, govoriti i sl.. Upravo iz tih razloga neki znanstvenici određuju kulturu ustanove načinom na koji se u njoj radi jer kultura prožima sve što se u ustanovi događa. I ono što je u procesu življenja i učenja vidljivo, vanjsko – primjerice neka radnja, i ono što ostaje nevidljivo, unutrašnje – to jest smisao koji dijete i/ili odrasli daje toj radnji i kako je shvaća i promišlja. Ukoliko se u ustanovi godinama replicira ustaljena kultura i ne unose promjene, ona stagnira kao i kvaliteta učenja i življenja u njoj. Suprotno, tamo gdje se cijeni sposobnost refleksije i samorefleksije svoje prakse, nastoji na razumijevanju svojih postupaka i postupaka drugih, razgovara o njima i osvještava ih se, na uljuđen način se dopušta razvoj osobnosti svakog člana (Miljak 2002, str.27.). Takve ustanove imaju dinamičnu, tranformacijsku kulturu otvorenu za promjene i razvoj u kojima se poučavanje postupno preusmjerava na kontinuirano suradničko učenje, autokracija u demokraciju a rutinsko življenje u promatranje vlastitog razmišljanja (Senge, 2003) tj.metarazinu.

kultura odgojno-obrazovne ustanove; kvaliteta življenja i učenja; tranformacijska kultura; refleksija i autorefleksija; odgojna komunikacija

nije evidentirano