hrvatski

Izvještaj o rezultatima istraživanja postupka preradbe vode vodozahvata Bulaž pomoću pilot-postrojenja

Rezultati pokusa kondicioniranja vode pomoću pilot-postrojenja pokazuju da se sirova voda izvorišta Bulaž u većini slučajeva (pri malim vrijednostima mutnoće) uspješno dovodi u zakonom propisane norme bez doziranja koagulanta, jednostavno filtriranjem vode kroz dvoslojni filtar te odgovarajućim postupkom dezinfekcije. Za uklanjanje mutnoće koja znatno prelazi MDK neophodno je doziranje nekog koagulanta. Pokusi rađeni s polialuminijevim kloridom u uobičajenim dozama od 10, 20 i više mg/L upućuju na mogućnost učinkovitog uklanjanja mutnoće. Zbog ne pojavljivanja značajnijih mutnoća na izvorištu Bulaž u razdoblju provedenih istraživanja problemu uklanjanja mutnoće visokih intenziteta nije bilo moguće posvetiti dovoljnu pozornost. Ipak, pokusi za vrijeme jednokratnog pojavljivanja mutnoće značajnijeg intenziteta pokazuju da se i oni mogu s odgovarajućim dozama polialuminijevog klorida učinkovito ukloniti. Postupak ultrafiltracije pokazuje se superiornijim od postupka koagulacije i flokulacije pri uklanjanju mutnoće. No, to nije slučaj pri uklanjanju organskih onečišćenja. Postupak koagulacije i flokulacije s polialuminijevim kloridom pokazuje u tome bolje rezultate. Zahvaljujući relativno niskim vrijednostima temperature vode izvorišta Bulaž (prosječno 12 0C) te relativno malim vrijednosti pH sirove vode (pH=7.38), topljivost je aluminija u području minimalnih vrijednosti, te se koncentracija rezidualnog aluminija u prerađenoj vodi relativno jednostavno održava ispod zakonom dopuštene granice od 150 mg/L. Određen problem čini proboj aluminija kroz filtar. Procjenjuje se da se, pri brzinama filtracije od 6 m/h, filtar pilot-postrojenja mora ispirati u intervalima od cca 12 sati. Opravdano je stoga razmatranje primjene filtara s boljim karakteristikama u pogledu proboja aluminija ili primijeniti dvostupanjsku filtraciju. Pokusi stabilizacije vode primjenom plinovitog CO2 daju zadovoljavajuće rezultate. Preporučuje se ipak doziranje CO2 na kraju procesa preradbe vode. Tijekom preradbe dolazi, naime, do nepoželjnog gubitka CO2. Time se povećavaju troškovi stabilizacije vode. Procjenjuje se da se isti učinak stabilizacije vode postiže i doziranjem odgovarajuće kiseline. Sumporna ili solna kiselina mogu tu naći korisnu primjenu.

mutnoća; obradba vode; organske tvari; rezidualni aluminij; voda za piće

nije evidentirano