hrvatski

Bioetička upitnost GMO-a u europskoj poljoprivredi

Čovjekov se odnos prema njegovu okolišu ocrtava još od neolitika, a prelaskom na sve više sjedilački način života razvija se zemljoradnja i stočarstvo utemeljeni na domestifikaciji biljnih i životinjskih vrsta. Razvitkom genetičkoga inženjeringa poljoprivreda je dobila novu, revolucionarnu metodu stjecanja poželjnih svojstava organizama. Od dotad mogućeg samo vertikalnoga prijenosa gena (oplodnjom) došlo se do horizontalnoga prijenosa gena pa otad govorimo o genetički modificiranim organizmima – GMO. Temeljna bioetičke upitnost GM-usjeva odnosi se na: zdravlje ljudi i životinja – izravno i neizravno (alergije, toksini), utjecaj na okoliš – stvaranja otpornih sojeva korova i štetnika, nastavak negativnih trendova u industrijaliziranoj poljoprivredi – od monokultura do uporabe mineralnih gnojiva i agrokemikalija, smanjenje biodiverziteta i agrobiodiverziteta – čim se izravno dovodi u pitanje sigurnost prehrane čovječanstva, nestanka tisućljećima skupljanih znanja ili pak njihova privatiziranja kroz patente, koncentracija moći u rukama malog broja pojedinaca koji odlučuju o tomu što će se istraživati u laboratorijima diljem svijeta i što će biti uzgajano na njivama, usredotočenost na traženje tehničkoga rješenja – bez ulaganja u alternativno rješenje. Biologija je puno složenija nego tehnologija. Dosadašnji razvitak GM-usjeva pokazuju da to nije put rješavanja negativnih učinaka poljoprivrede na okoliš i potrebe za većim i kvalitetnijim urodima.

genetički modificirani organizmi – GMO; bioetička upitnost; bio- i agrodiverzitet; agrokemikalije; patenti

nije evidentirano