hrvatski

Didaktička scenska psihoterapija-psihodrama u radu s adolescentima

Psihodrama je terapijska, edukativna i dijagnostička tehnika čiji je osnivač i utemeljitelj bečki liječnik Jakob Levy Moreno. U svijetu se rabi još od 20. godina prošloga stoljeća, a kao službeni početak psihodramskog djelovanja smatra se 1925. godina kada se Moreno upustio u prve profesionalne demonstracije psihodramske tehnike sa svojim suradnicima. U Hrvatskoj je uvedena 2004. godine otkada je osnovana strukovna udruga Hrvatsko psihodramsko društvo. Od protagonista (bolesnika, osobe ili klijenta) zahtijeva igranje određenih uloga iz svakodnevnog života u prisustvu direktora (psihodramskog psihoterapeuta) i članova grupe. Pri tomu zadani dramski tekst ne postoji, nego se situacije iz života odigravaju onako kako ih doživljava protagonist. Ponajprije, to je akcijska forma grupne psihoterapije čiji su osnovni elementi: grupa (publika ili članovi psihodramske grupe), protagonist, direktor (terapeut), pomoćna ega i pozornica (scena). Tijek rada se sastoji od tri faze: 1. faze zagrijavanja i izbora protagonista, 2. faze akcije te 3. faze integracije i podjele osjećaja. Protagonistom se zove osoba koji je član psihodramske grupe i koji na improviziranoj sceni spontano odigrava svoj problem, konflikt ili neku sličnu životnu situaciju. Pritom ne glumi u teatarskom smislu, nego na svoj način, spontano portretira i prikazuje scene iz vlastitog života Direktor je ponajprije grupni psihoterapeut. Na sceni, uz pomoć publike pomaže protagonistu oživiti prizore iz svog života dok istodobno prati i vlastite osjećaje. Pomoćni ego za protagonista predstavlja i odigrava tzv. važnog drugog – važnu osobu iz protagonistova stvarnog života. Može igrati osobu drugog spola ili godina, a može preuzeti i ulogu važnog predmeta ili reprezentirati grupu osoba, protagonistove osobine ili dijelove njegove ličnosti. Na Morenovu psihodramu mogu dolaziti djeca (uobičajeno je iznad 6 godina) i odrasli, klinička i neklinička populacija bez obzira na zvanje i zanimanje. Članovi psihodramske grupe mogu zapravo biti svi koji su u stanju kontrolirati svoje agresivne ili seksualne impulse tako da svojim ponašanjem ne ometaju druge. Tijek psihodrame počinje s grupnim zagrijavanjem, zatim izborom protagonista, psihodramskom akcijom (igranjem) te na koncu podjelom osjećaja. Sve zajedno traje oko tri puna sata. Za vrijeme školskih psihodramskih susreta s učenicima tijek psihodrame je skraćen na sat i pol zbog organizacijskih prilika u školi. Umjesto psihodramske akcije koja uobičajeno traje sat do sat i pol rabili su se kraći isječci: polusatne psihodramske vinjete (vignettes) ili još kraće tzv. izjave (statements). U ovom će izlaganju biti pojašnjene razlike među tim tehnikama rada u psihodrami. Bit će prikazan i tijek nekih psihodramskih seansi s učenicima završnih razreda jedne osnovne škole u Zagrebu, koji su kontinuirano pohađali psihodramsku grupu jednom na tjedan tijekom dvije godine. Psihodrama im je bila dobar medij za izražavanje, budući to nisu mogli učiniti u okviru klasičnih razgovora. Igranjem su donosili važnu simboličku građu iz svojih dječjih i adolescentskih fantazija te je na taj način dat dobar pregled njihove stvarnosti, ali i prošlosti što su je proživjeli. Cjelokupno psihodramsko izražavanje odvijalo se u posebnom čuvstvenom raspoloženju za sve učenike koji su redovito sudjelovali u grupi, a postignuti kontinuitet psihodramskog rada pridonio je neočekivanim pomacima u terapijskom smislu.

didaktička psihodrama; škola; adolescenti

nije evidentirano