Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 656039

Psihodrama terapijskih metafora


Mindoljević Drakulić, Aleksandra; Jakovljević, Miro
Psihodrama terapijskih metafora // 2. seminar kreativne psihofarmakoterapije shizofrenije (s međunarodnim sudjelovanjem)
Osijek, Hrvatska, 2012. (demonstracija, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)


Naslov
Psihodrama terapijskih metafora
(Therapeutic metaphors in psychodrama)

Autori
Mindoljević Drakulić, Aleksandra ; Jakovljević, Miro

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
2. seminar kreativne psihofarmakoterapije shizofrenije (s međunarodnim sudjelovanjem) / - , 2012

Skup
2. seminar kreativne psihofarmakoterapije shizofrenije (s međunarodnim sudjelovanjem)

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 29.-31.03.2012

Vrsta sudjelovanja
Demonstracija

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Psihoterapijske metafore; psihodrama; psihoterapija
(Psychotherapeutic metaphors; psychodrama; psychotherapy)

Sažetak
Psihodrama je akcijska forma grupne i individualne psihoterapije. U prisutnosti terapeuta i članova grupe od bolesnika zahtijeva igranje uloga iz svakodnevnoga života i to bez zadanog dramskog teksta, a na način na koji ih doživljava bolesnik. Scensko stvaranje i „kao da“ psihodramska igra dobra su platforma za očitovanje čovjekova intrapsihičkoga svijeta. Veoma slični mehanizmi pretvaranja, sažimanja i pomicanja elemenata iz realnoga života egzistiraju i u formiranju simptoma različitih psihičkih bolesti i poremećaja, zbog čega je scenskom ekspresijom omogućen izravniji prodor u bolesnikov konfliktni intrapsihički svijet. Kako bi se još pojačali i naglasili osjećaji te stekao uvid u psihodrami se često rabi i alegorijsko, slikovito izražavanje u metaforama, pa se psihodramski proces primjerice može smatrati „povijesnim“ ili „detektivskim istraživanjem“ ili pak „procesom kompjuterskoga reprogramiranja“. Također, može se ilustrirati i jednom od najpoznatijih dramskih metafora Williama Shakespearea u kojoj Jacques, lik iz komedije „Kako vam drago“ melankolično izjavljuje: „Život je pozornica, a svi muškarci i žene na njoj samo su igrači“. Na taj se način i psihodramski seting oslanja na ovu poznatu usporedbu, a svaka odigrana metafora prerasta u posebni metajezik analogan jeziku simptoma bolesti. Pritom protagonist zajedno sa psihodramskim direktorom rabi metafore gotovo kao živi objekt, i to ponajprije kako bi facilitirao akciju, pospješio učenje i razumijevanje problema, unaprijedio kreativnost, ponudio ekspanziju protagonistove uloge i u konačnici otvorio izravniji put imaginaciji i emocijama u psihodrami.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Psihologija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Učiteljski fakultet, Zagreb