hrvatski

Hrvatski jezik u zavičaju zavičajnika

Apstrahiramo li, bar načas, školničke propedeutičke recepture o standardu i narječju, ishodišno (a mnogima možebit i već izlišno) pitanje glasi: što je zapravo hrvatski, odnosno kajkavski jezik? Koliko je takakv upit upitan i je li uopće upitan, što ga čini upitnim, u čemu je, opet, neupitan. Ili, zašto je upitno i ono što je neupitno, zašto je neupitno i ono što je i te kako upitno. U kajkavskome podneblju pitanje bi moglo biti i preciznije: koliko i kako kajkavsko jezikoslovlje, pod pretpostavkom da takvo što uopće i postoji, programski prati kajkavski jezik, kako ga istražuje, kojim je kapitalnim projektima zaokupljeno, kojim su dugoročnim znanstveno- istraživačkim zadaćama zaokupljene nacionalne institucije, kakvim kadrovskim resursima raspolažu, koliko je sveprisutna vukovska marginalizacija kajkavskoga i dandanas doista aktualna… U radu se iznova aktualizira integralni pristup hrvatskome jeziku te se, u tom smislu, propitkuje i odnos između književnog i dijalektalnog izričaja, priroda i narav, samo ishodište dijalektalnog/književnog idioma.

kajkavski jezik, hrvatski vukovci, hrvatski standardni jezik, povijesna okomica, dijalektalni utjecaji

nije evidentirano