hrvatski

JAT između dogme i utopije

U radu se posebno raščlanjuje aktualna pravopisna konfuzija (supostojanje četiri-pet praktično jednakovrijednih pravopisnih priručnika) i postavlja temeljno pitanje: mora li i hrvatsko školstvo dojučerašnji ideologizirani pravopisni dogmatizam bezpogovorno nadomještati današnjim pluralističkim proizvoljnim i ultrakomercijaliziranim pravopisnim voluntarizmom. Primjerice, trofonemski slovopisni slijed, troslov i+j+e, osim što ga sretamo i u nejatovskoj verziji (nijedan, pijemo…), kao refleks starohrvatskoga jata (bijel, mlijeko…) duže od stoljeća izaziva i žestoke ortografske prijepore (troslov ili dvoslov, je ili ie, rogato ili osamareno e) i ozbiljne ortoepske nedoumice (jednosložan ili dvosložan izgovor dugoga jata). I poslije više od stotinjak godina kontinuiranog, a zbog raznoraznih razloga nerijetko i naglašeno forsiranog, mu/učenja hrvatskoga standardnoga jezika, čini se da smo i dalje pred nedoumicama pred kojima se hrvatsko jezikoslovlje nalazilo i krajem 19. stoljeća. Između ne/upitnosti ortografske dogme i ne/uhvatljivosti pravopisne utopije, klatno trajnijih pravopisnih rješenja nikako da se smiri i uravnoteži. Otuda i početno, istodobno i zaključno pitanje: gdje je učenik i učitelj, gdje je škola u svemu tome?

globalistički kontekst, didaktička primjerenost, pravopisni dogmatizam i voluntarizam, starohrvatski jat, neuravnotežena rješenja, pravopisne improvizacije

nije evidentirano