hrvatski

Šime Starčević, pogovor u knjizi Šime Starčević: Ričoslovje

Zaokupljenost jezikoslovnim i drugim, posebice nacionalno-povijesnim i kulturološko-religijskim pitanjima kod Starčevića je neprestana i vrlo intenzivna. Sustavno će je i detaljno artikulirati nizom različitih varijacija u brojnim tekstovima. Tako i prvim tekstom što ga objavljuje poslije dvomjesečnog kontinuiranog objavljivanja Poslanica iznova propitkuje više jezičnih, posebice pravopisnih. pitanja. Učenje i popravljanje narodnoga jezika, prema njegovu mišljenju, temeljna je svrha Zore dalmatinske. Za potpuno razumijevanje te temeljne svrhe potrebno je, drži, razumjeti bit jezika: "Dakle kako pravo prosvitljenje naroda visi od pravoga govorenja, onako i pravo govorenje visi od pravoga pisanja ; i to tako da, koi nezna pravo govoriti, nemože znati ni pravo pisati. I opet: Koi nezna pravo pisati, oni nemože znati pravo govoriti ; i to tako – da, koi nezna, što je bocka aliti piknja u pismu… I akoprem bocka (.) jest najmanje zlamenje u pisanju ; i akoprem i jest najmanja ričica u govorenju ; sa svim tim one su velike: veliko je zlamenje bocka, i veliko je zlamenje ričica i: jere su pismu, i govoru tako bivstvene, da brez njih nemožemo imati pravoga pisma, ni pravoga govora." Bez poznavanja jezika, bez poznavanja pisma i govora nema prosvjećivanja (prosvitljenja) naroda. Pismo i govor su, prema Starčevićevu mišljenju, međusobno uvjetovani i nerazdvojivi, zato im i poklanja iznimnu pozornost. Detalje pokušava razumjeti razumijevanjem cjeline, cjelinu opet proniknućem u smisao i samu srž detalja ili pojedinosti.

Šime Starčević, jezikoslovlje

nije evidentirano