hrvatski

Efekt dviju različitih metoda poticanja pisanja i čitanja kod djece predškolske dobi

Suvremena relevantna literatura o razvoju predškolske djece i načinu na koji ona uče potvrđuje tezu da su djeca od svoje najranije dobi zainteresirana za aktivno istraživanje okoline i pojava koje ih okružuju. Metode poticanja razvoja vještina pisanja i čitanja kod djece predškolske dobi redovitoga programa dječjeg vrtića i Montessori programa razlikuje se ponajprije u činjenici da u Montessori vrtiću dijete navedene kompetencije stječe aktivno sudjelujući u jezičnim aktivnostima i vježbama, učeći samostalno i prema vlastitome tempu, već od četvrte godine života, dok je u redovitim vrtićima poticanje razvoja vještina pisanja i čitanja svedeno na rješavanje zadataka iz radnih bilježnica (vježbe grafomotorike i pisanja slova), i to samo u starijoj vrtičkoj skupini koja sljedeće pedagoške godine kreće u školu na način da zadatke rješavaju isključivo u jutarnjim satima, prema nalogu odgajatelja te izvan svakog konteksta igre i ostalih dječjih aktivnosti. Cilj ovog rada je usporedba razine vještina pismenosti i početnog čitanja u dvjema različitim skupinama šestogodišnjaka s obzirom na njihove rezultate u zadacima prepoznavanja slova, početnog čitanja i fonoloških vještina kojima se provjeravala sposobnost fonološke analize i sinteze. Očekuje se da će pilot-istraživanje koje se provodi, obuhvatiti podatke o metodama rada i programima u obje vrtićke skupine i pokazati kako je razina pismenosti, kao i početnog čitanja djece iz Montesorri vrtića veća od one u djece koja pohađaju redoviti vrtić.

fonološka svjesnost; Montessori pedagogija; početno čitanje i pisanje

nije evidentirano