hrvatski

Osmanski intertekst u romanima Orhana Pamuka

Orhan Pamuk jedan je od najistaknutijih pisaca suvremene turske i svjetske književnosti. Svoj književni opus izgradio je s naglašenom sviješću o istodobnom pripadanju zapadnoeuropskoj i orijentalno-islamskoj kulturnoj tradiciji, što je u najvećoj mjeri predodredilo njegove literarne i intelektualne prioritete. U svim svojim romanima Pamuk je zaokupljen pitanjem složenih, hibridnih i nestabilnih identiteta, koje obično razmatra u turskom i osmanskom kulturnopovijesnom kontekstu. Učestalim referiranjem na osmansko naslijeđe, temu koja je desetljećima bila prognana iz službenog diskursa Republike Turske, Pamuku je pošlo za rukom uspostaviti zanimljiv intertekstualni i interkulturalni dijalog između zapadnjačkog (post)modernizma i klasične orijentalno-islamske tradicije, u čemu je prepoznat ključni doprinos njegova stvaralaštva. Od svih piščevih romana tri su najsnažnije obilježena svojim pristupom osmanskoj tematici: "Bijeli zamak", "Crna knjiga" i "Zovem se Crvena". Polazeći od postavki teorije intertekstualnosti – shvaćene u širem smislu, kao interakcije između teksta i kulturnoga univerzuma kojemu tekst pripada - u disertaciji se analiziraju intertekstualni odnosi koje navedeni romani grade s osmanskim kulturnim naslijeđem, koje Pamuk rabi kao literarne predloške za vlastite romane. Putem analize osmanskog interteksta u radu se nastoji istražiti na koji je način donedavno zanemarivano kulturno naslijeđe Turske našlo svoju realizaciju u diskursu Pamukove proze, te u kojoj je mjeri postmodernističko čitanje povijesti pripomoglo kritičkom propitivanju vlastite tradicije i pokušaju nadilaženja krize identiteta.

Orhan Pamuk; intertekstualnost; intertekst; osmansko kulturno naslijeđe; turska književnost; moderni turski roman; postmodernistička književnost; metafikcija

nije evidentirano