hrvatski

Značenje Ivana Kukuljevića Sakcinskog u hrvatskoj glazbenoj kulturi i znanosti

O Ivanu Kukuljeviću i njegovim prinosima hrvatskoj glazbenoj kulturi i znanosti dosad se već pisalo, a s obzirom na pojedine teme gdjekad i vrlo iscrpno. Prvi takav članak napisao je Lovro Županović (1972.), a slijedila ga je svojim studijama Dubravka Franković (1979., 1982., . 1986., 1988.), koja je svoju pozornost u svakom radu usmjerila na pojedine aspekte Kukuljevićeva Slovnika umjetnikah jugoslavenskih. Uvidom u navedene radove moglo bi se zaključiti da je o Kukuljevićevim prinosima hrvatskoj povijesti glazbe i glazbenoj historiografiji sve rečeno. Da tome nije tako potvrđuje sama Dubravka Franković, koja u svom posljednjem radu na tu temu navodi da njezini zaključci „služe daljnjem istraživanju.“ Kao jedno od mogućih daljnjih istraživanja je pitanje recepcije. Stoga se u ovom tekstu posebna pozornost pridaje recepciji Kukuljevićevih natuknica o glazbi u Slovniku u onodonobnoj i recent(ni)joj hrvatskoj muzikologiji, poglavito u srodnim leksikografskim radovima: Biografsko-muzikografskom slovniku Franje Kuhača (1834.-1911.) i Leksikonu jugoslavenske muzike (1984.). Kuhačev je Slovnik relevantan izbor jer se iz njega ponajbolje može iščitati Kukuljevićev neposredni utjecaj, a Leksikon jugoslavenske muzike najizravnije slijedi nakon više od 120 godina Kukuljevićevo tematsko ograničenje na umjetnost, u ovom slučaju primijenjeno samo na glazbu, i jasno pokazuje koja su od u Kukuljevića navedenih imena preživjela sud povijesti. Kao relevantan izvor u obzir je uzeta i Kukuljevićeva Bibliografija hrvatska. Napokon, kako bi Kukuljevićevo značenje za hrvatsku glazbenu kulturu bilo potpunije prikazano, pruža se temeljni uvid u njegove priloge glazbenoj publicistici, a informativno se predstavlja i njegova uloga tekstopisca za glazbena djela.

Ivan Kukuljević Sakcinski; Slovnik umjetnikah jugoslavenskih; hrvatska muzikologija; hrvatska glazbena historiografija; povijest hrvatske glazbe

nije evidentirano