hrvatski

Nekoliko polemičkih navoda vezanih za povijest konzerviranja i restauriranja u Hrvatskoj

Postoji mišljenje da Dubrovnik nema ranu konzervatorsku ni restauratorsku tradiciju. Danas se rana hrvatska konzervatorska i restauratorska tradicija u stručnim krugovima vezuje isključivo za područje Splita (od 1805.), a poslije za djelovanje bečkoga Središnjeg povjerenstva za zaštitu spomenika (od 1855.). Na temelju istraživanja literature, izvora i kulturne baštine same, ovaj rad pokušava opovrgnuti to stajaliπte i pridonijeti afirmaciji dubrovačke konzervatorske i restauratorske tradicije. Također, na istim temeljima, rad pokušava problematizirati i reevaluirati još nekoliko uvriježenih stajališta u suvremenoj hrvatskoj strukovnoj praksi: ima li temelja povijest konzerviranja i restauriranja dijeliti na klasicizam (1800. - 1850.), romantizam (1850. - 1900.), biološki pristup (1900. -1945.) i aktivni pristup (1945. -) ; je li organiziranu zaštitu spomenika u hrvatskim zemljama sredinom 19. st. potaknulo Srediπnje povjerenstvo iz Beča ; je li bečko Srediπnje povjerenstvo unaprijedilo rad na zaštiti i očuvanju spomenika u Dubrovniku ; je li Vicko Andrić naš prvi konzervator.

konzerviranje ; restauriranje ; Vicko Andrić ; Ivan Kukuljević Sakcinski ; Središnje povjerenstvo za zaštitu spomenika ; romantizam ; historicizam ; biološki pristup ; aktivni pristup

nije evidentirano