hrvatski

Pisanje kao vlastito tumačenje, Autobiografski diskurs Milana Osmaka.

Unatoč prijeporima koje implicira autobiografija, a koje se u prvom redu, kako su pokazali, među ostalima, Roland Barthes (1975) i Paul de Man (1979), tiču upisanosti ovog žanra u intencionalnost svakog diskursa i istodobno izmicanja objektivirajućem učinku kritičkog usustavljivanja, svako čitanje tekstova koji se unaprijed iskazuju kao "govor o sebi" (svom životu, djelovanju) otvara brojne interpretativne mogućnosti. Prije svega, kako se vidi i u autobiografskom tekstu Milana Osmaka, autobiografiju je moguće i potrebno čitati kao reprezentativni tekst: "model za javnost" (Pierre Bourdieu, 1986), ali i kao mjesto na kojem se uobličava provjerljivost vlastitog, osobnog, umjetničkog i društvenog identiteta.

književnost; tumačenje;; Milan Osmak; autobiografija

nije evidentirano