hrvatski

Zaštita podvodne kulturne baštine u međunarodnom pravu

Predmet istraživanja doktorskog rada je međunarodnopravno uređenje statusa podvodne kulturne baštine. U prvom poglavlju rada, uvodu, definiran je temeljni cilj rada: kritička analiza i evaluacija međunarodnopravnog režima zaštite podvodne kulturne baštine koji je uspostavljen Konvencijom UNESCO-a iz 2001. U fokusu interesa autora je jurisdikcijski režim predviđen navedenom konvencijom, što nužno nameće potrebu usporedbe s Konvencijom UN-a o pravu mora iz 1982. kao temeljnog međunarodnog ugovora koji uređuje jurisdikciju država na moru. Drugo je poglavlje posvećeno analizi osnovnih pojmova i načela vezanih uz zaštitu podvodne kulturne baštine. Prvi dio toga poglavlja posvećen je pojmu kulturne baštine općenito. Rasvjetljuju se različiti aspekti tog pojma i analiziraju četiri konvencije posvećene zaštiti kulturnih dobara u okviru UNESCO-a. Posebna se pozornost posvećuje i sve važnijem konceptu kulturne baštine čovječanstva. Drugi dio drugog poglavlja bavi se pojmom podvodne kulturne baštine. Zatim se prikazuju opća načela i ciljevi koji se ostvaruju zaštitom podvodnih kulturnih dobara te se pojašnjava značenje i doseg arheoloških standarda sadržanih u prilogu Konvencije UNESCO-a iz 2001. U trećem poglavlju autor prikazuje razvoj međunarodnopravnih pravila o zaštiti podvodne kulturne baštine do donošenja Konvencije UNESCO-a iz 2001. Nakon ispitivanja u kojoj je mjeri zaštita podvodne kulturne baštine bila uključena u međunarodnopravnu zaštitu uređenu instrumentima posvećenim zaštiti kulturne baštine općenito, autor se osvrće i na odredbe Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. koje se odnose na arheološke i povijesne predmete nađene u moru. U nastavku trećeg poglavlja autor daje pregled značajnijih dvostranih i višestranih međunarodnih ugovora o zaštiti određenih brodskih olupina spomeničke vrijednosti. Posebnu pozornost posvećuje i Nacrtu Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine koji je izrađen 1994. u Buenos Airesu, u okrilju International Law Association. Četvrto poglavlje posvećeno je međunarodnopravnom režimu zaštite podvodne kulturne baštine. Ovaj središnji dio rada podijeljen je u sedam dijelova, kojima je zajednička značajka da se pravila Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001. analiziraju kroz njihov odnos s odredbama Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. Prvi dio četvrtog poglavlja posvećen je upravo odnosu spomenutih dviju konvencija. Drugi, treći, četvrti i peti dio središnjeg poglavlja rada razmatraju pravila o zaštiti podvodne kulturne baštine u pojedinim morskim pojasevima, prvo u onima pod suverenošću obalnih država (unutrašnje vode, arhipelaške vode i teritorijalno more), zatim u vanjskom pojasu, pa u pojasevma u kojima obalne države imaju suverena prava te na koncu u Zoni međunarodnog podmorja. U okviru četvrtog poglavlja u zasebnim se cjelinama razmatraju i dva specifična pitanja međunarodnopravnog režima zaštite podvodne kulturne baštine: zaštita olupina ratnih i drugih netrgovačkih državnih brodova i zrakoplova te pitanje primjene međunarodnih ugovora i propisa s područja pomorskog prava u odnosu na podvodna kulturna dobra. U zaključku se rezimiraju rezultati istraživanja.

međunarodno pravo; pravo mora; kulturna baština; podvodna kulturna baština

nije evidentirano