hrvatski

Zaštita povijesnoga kulturnog krajolika u Dalmaciji početkom 20. stoljeća

Zaštita povijesnog kulturnog krajolika je koncem 20. stoljeća postala važnom temom zahvaljujući Aneksu Konvencije o svjetskoj kulturnoj baštini iz 1992. godine koja je postala prvim međunarodnim sredstvom zakonske zaštite povijesnoga kulturnoga krajolika, prostora definiranoga interakcijom čovjeka i prirode. U njemačkom je govornom području početkom 20. stoljeća bio aktualan pokret zaštite zavičaja (Heimatschutz) koji je inzistirao na slikovitosti, estetiziranom doživljaju predindustrijskog pejzaža kao žive slike, čuvanju lokalnih karakteristika, vizura i povijesnog identiteta. Kako teorija zaštite kulturne baštine iz istoga vremena nije bila usredotočena samo na predmete i objekte s aposolutnom umjetničkom vrijednošću već prvenstveno na starosnu vrijednost (Riegl), autentičnost i nezamjenjivu ulogu skromnih ostvarenja u očuvanju ambijenta, došlo je do preklapanja ciljeva zaštite zavičaja i zaštite spomenika. Stožer svježih ideja u njemačkome govornome području bile su godišnje Konferencije o zaštiti spomenika (Tage der Denkmalpflege) na kojima je C. kr. Središnje povjerenstvo za proučavanje i održavanje umjetničkih i historijskih spomenika od 1902. godine imalo svoga predstavnika. Austrijska krunska zemlja Dalmacija je u prvome desetljeću 20. stoljeća doživljavala nagle promjene koje su prijetile značajnim izmjenama povijesnih veduta. Dokumenti iz fonda Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, bečkoga Allgemeines Verwaltungsarchivarchiv i informacije iz periodike Središnjega povjerenstva svjedoče o manje ili više uspješnim nastojanjima članova c. kr. Središnjeg povjerenstva Maxa Dvořáka, Juliusa Deiningera i Karla Holeya te protektora nadvojvode Franje Ferdinanda oko zaštite povijesnih veduta u Dalmaciji između 1907. i 1914. godine. Većina intervencija spadala bi pod zaštitu zavičaja: očuvanje zatečene forme dubrovačkoga satnoga tornja, očuvanje kule Camerlengo i otklanjanje gradnje monopola duhana u Trogiru, sprečavanje gradnje hotela i očuvanje povijesne vedute grada Raba, skladno uklapanje novogradnje hotela u Korčuli u povijesnu vedutu, očuvanje mletačkog kaštela i vizure zadarskih gradskih zidina te pokušaj očuvanja vizure na mletački kaštel sa splitske rive. No kod pokušaja očuvanja zemljane obale u Trogiru, kontakta rapskoga bastiona s morem, kontakta orsana ljetnikovca Gradić s morem te zaštite vegetacije i poljoprivrednih kultura na Lapadu radilo se o zaštiti povijesnoga kulturnoga krajolika. Iako je taj pojam definiran kasnije, njegovu je srž orisao glavni konzervator Središnjega povjerenstva Max Dvořák u Austrijskoj umjetničkoj topografiji iz 1907. i Katekizmu zaštite spomenika iz 1916. godine.

Središnje povjerenstvo; Dalmacija; povijesni kulturni krajolik

nije evidentirano