hrvatski

Heideggerova kritika Descartesovog cogita

Cilj rada je ukazati na mijenu u Heideggerovom mišljenju cogita. U svojim ranim radovima Heidegger iznosi stav da Descartes nikad nije smjerao prema razotkrivanju cogita, već mu je cilj bio kroz sumnju doseći cogito kao apsolutno te njime uspostaviti osnovu opravdavanja i izgrađivanja ostalih znanosti. Cogito je samo nesumnjivi temelj, apsolutno jednostavno izvjesno koje je ishodište svake dedukcije. U zrelim radovima Heidegger cogito određuje kao bitni temelj novovjekovlja. U cogitu je sažeta novovjekovna težnja za slobodom samoodređenja. Čovjek kao jedino biće koje ima moć da odredi ono što je za njega nužno i ustrojavajuće postavlja sebe kao središte bića. On postaje središtem kada se svaka datost bića izjednači s predstavljenošću. Čovjek je subjectum, predstavljajuće Ja koje u svom pred-stavljanju utemeljuje svako biće u njegovom bitku i istini. Cogito kao takvo Ja je predstavljajuće koje zna da je supredstavljeno sa svojim pred-stavljanjem.

Heidegger; Descartes; cogito; ontologija; novovjekovna filozofija

nije evidentirano