hrvatski

Međugeneracijski dijalog: aktivni korisnici knjižnice u stvaranju društvene kohezije

U današnjem društvu mijenjaju se paradigme prema kojima stariji članovi društva poučavaju mlađe, a na mladima je da slijede obrasce koji im se prenose. Takvi tradicionalni jednosmjerni odnosi mijenjaju se i postaju recipročni – postavlja se pitanje što stariji mogu prenijeti mlađima ali i što mladi mogu učiniti za starije. To je posebice vezano uz odnose tzv. texto i tehno generacija kojima je nužan međugeneracijski dijalog. Globalizacija, složeni informacijski krajolik i novi mediji komunikacije, zahtjevi novih vrsta pismenosti, osiromašivanje stanovništva, strukturalne promjene u obitelji i društvu i produljeni životni vijek samo neke od pojava koje stvaraju podlogu za društvenu marginalizaciju pojedinaca i skupina i vode u društvenu i emocionalnu odvojenost između djece/mladih i starijih građana. Stoga su međugeneracijski dijalog i društvena kohezija potrebniji nego ikad. Narodne knjižnice kao jedan od ključnih društvenih resursa, odgovorne su za sve članove društva i trebaju iskoristiti svoju bogatu infrastrukturu za razvoj programa koji vode u međugeneracijsko razumijevanje i poštovanje, podršku i međusobnu brigu svih članova društva. Koncept knjižnice kao trećeg prostora omogućava svima ne samo da koriste i „uzimaju“ već i da čine i „daju“. Stoga je važno da narodne knjižnice istražuju nove modele interakcije među generacijama, razvijaju nove i evaluiraju postojeće programe, mobiliziraju partnerstva i omoguće korisnicima aktivnu ulogu u izgradnji sebe i u zalaganju za druge i zajednicu. Upravo međugeneracijski programi u narodnoj knjižnici mogu bitno pridonijeti ostvarivanju njezine društvene uloge, kvalitetnijem suživotu u zajednici i društvenoj koheziji.

međugeneracijski dijalog; programi narodne knjižnice; društvena kohezija

nije evidentirano