hrvatski

Argumentna struktura događajnih imenica u talijanskom jeziku

Cilj je ovoga rada analizirati i prikazati argumentnu strukturu događajnih imenica u suvremenom talijanskom jeziku. Polazi se od hipoteze da događajne imenice imaju argumentnu strukturu usporedivu s argumentnom strukturom glagola s kojima su u tvorbenoj i semantičkoj vezi. U sklopu takvoga pristupa istražuje se morfosintaktička i semantička narav glagola i odglagolskih imenica te njihova međusobna povezanost. Raščlambom argumentne strukture nastoji se utvrditi u kojoj mjeri događajne imenice izražavaju gramatičke kategorije svojstvene glagolima te kakve su razlike u odnosu na glagole s kojima su spomenute imenice tvorbeno i semantički povezane. U prvome dijelu rada iznesene su teorijske postavke vezane općenito za argumentnu strukturu i događajne imenice. U drugome se dijelu opisuje što je na tom području napravljeno u talijanskoj lingvistici. Treći se dio sastoji od analize primjera iz korpusa prema metodi izvedenom kombinacijom relevantnih parametara. Analiza započinje klasifikacijom događajnih imenica prema načinu tvorbe (sufiksalna tvorba i preobrazba). Imenice se zatim uspoređuju s glagolskim parnjakom uz navođenje primjera iz korpusa. U zaključnom se dijelu iznose rezultati koji pokazuju da događajne imenice slično kao i glagoli organiziraju svoju okolinu. Potvrđuje se da ostvarenje svih argumenata imenice nije nužno kao kod glagola da bi se osigurala gramatičnost ; riječ je više o mogućnosti, negoli o obvezi. Zamjećuje se također da akcionalnost glagola i s njim tvorbeno povezane imenice nije uvijek podudarna, već često ovisi o vrsti imenice, odnosno o vrsti sufiksa.

argumentna struktura; događajne imenice; tematske uloge; tvorba riječi; morfosintaksa; semantika

nije evidentirano