hrvatski

Intervokalsko J u hrvatskome govoru

U radu se istraživalo intervokalsko J u hrvatskome govoru s teorijske (fonološke), konkretne (općefonetske) i eksperimentalne (akustičke) strane. Fonetski opis omogućio je razlikovanje palatalnih kliznika [j] i [i̯] prvenstveno na temelju glasničke opažajne osobine napetosti: prvi je napet, a drugi je labav. Razlika između intervokalskoga J i vokala [i] zasniva se na dinamičkim obilježjima i stupnju suženja. U sklopu fonološkog opisa intervokalsko J prikazano je kroz relevantne suvremene teorije razlikovnih obilježja. Osnovna razlikovna obilježja koja omogućuju razlikovanje glasova [j], [i̯] i [i] sadržana su u opreci vokalski ~ konsonantski, pri čemu je glas [i̯] određen kao [–vokalski] i [–konsonantski]. Takvo određenje omogućava da ga se pobliže definira kao prozodijski glas čija je funkcija reduciranje čujnog zijeva između dvaju vokala. Također se razmatrao odnos fonema /j/ i njegovih govornih ostvarenja pa se zaključilo kako se alofon fonema /j/ – glas [i̯] – podudara s glasom koji nastaje između dvaju vokala od kojih je barem jedan prednji, ali je njihova istost upitna. Iz toga je proizašao temeljni istraživački problem koji se nastojao razriješiti eksperimentalnom akustičkom analizom. Kao hipoteze istraživanja postavile su se tvrdnje da iz fonema /j/ u intervokalskoj poziciji (uz [i] ili [e]) nastaje glas [i̯] te da takav isti glas proizlazi iz nefonema u istoj intervokalskoj okolini. Rezultati su pokazali da spontani hrvatski govor teži reduciranju intervokalskoga J do te mjere da se u potpunosti neutraliziraju akustička i artikulacijska obilježja toga glasa. Drugi dio rezultata ukazao je na potpunu statističku nerazličitost tih dvaju tipova intervokalskoga J. Međutim vrijednost prvoga formanta u krajnjoj stabilnoj točki prethodnog vokala pokazala je da postoji anticipacija fonema /j/ što uzrokuje uključivanje artikulacijske geste karakteristične za palatalni kliznik tijekom izgovora prethodnog vokala. Takav je koartikulacijski pritisak intervokalskoga J koji proizlazi iz fonema /j/ na prethodni vokal, a koji je opisan u sklopu Recasensova modela stupnja artikulacijske ograničenosti, vjerojatno jedina razlika naspram intervokalskoga J iz nefonema.

hrvatski govor; intervokalsko J; akustička fonetika; kliznik

nije evidentirano