hrvatski

Jezik službeno-upravnih novina za Kraljevinu Dalmaciju u razdoblju od 1867. do 1903.

Dalmacija druge polovice XIX. stoljeća obilježena je političkim i kulturnim nastojanjima da se spoji s ostatkom Hrvatske. U tom je spajanju važnu ulogu odigralo i stvaranje hrvatskog kao službenog i normiranog jezika koji je trebao zauzeti mjesto što su ga nekada imali latinski i talijanski jezik. Cilj je ovoga rada opisati hrvatski jezik koji se službeno koristio u Dalmaciji XIX. stoljeća na primjeru zakona i naredbi koje su proglašavane za Ministarstvo bogoštovlja i nastave te na kraju pokazati je li i u kojoj je mjeri taj jezik hokerentan sustav te prirodna spona s današnjim suvremenim jezikom. Rekonstrukcija takvoga jezika omogućila bi da se popuni praznina u istraživanjima jezične slike i Dalmacije i Hrvatske koja je nastala upravo u tome periodu. Analiza će se temeljiti prvenstveno na usporedbi s onodobnom normom te će se pokazati koliko je hrvatski jezik slijedio kodifikacijske napore ondašnjih sjevernohrvatskih, ali i dalmatinskih gramatičara. Istraživanje je pokazalo kako je jezik u Dalmaciji išao istim kodifikacijskim putem kao i jezik u sjevernoj Hrvatskoj te je početni model ilirskog jezika zamijenjen onim hrvatskih vukovaca te u četrdeset godina koje proučava ovaj rad, jezik iz nedosljednog, neujednačenog idioma prerastao u stabilan, standardiziran i normiran polifunkcionalnan idiom koji se s pravom mogao nazvati hrvatskim standardnim jezikom.

Kraljevina Dalmacija; XIX. stoljeće; Austro-Ugarska Monarhija; filološke škole; službeno-upravni list; jezična analiza

nije evidentirano