hrvatski

Ironijsko podrivanje kanona: nacerena bablja lica

Izraženija prisutnost ženskog usijecanja u hrvatsku proznu književnost od kasnih 70-ih godina oblikovala je niz novih tema i mogućih čitanja (obrada) pojedinih tematskih sklopova. Iz pregleda ovog kanona u radu se izdvaja Dubravka Ugrešić, koja postmodernom ironijskom taktikom odnošenja prema „zbilji“ podriva kanon i izvrće stvarnost. Svoje književno stvaralaštvo započela je bajkom, a danas se bavi „babljom internacionalom“, ironizirajući imidž sredine „novih“ bivših jugoslavenskih naroda, posebno u romanu kojim se ovaj rad bavi, Baba Jaga je snijela jaje. U radu se posebno proučava treći, pseudoznanstveni dio romana, i povezuje ga se s problematikom ženskog identiteta. Objasnit će se autoričin pristup ovoj problematici i njezina uloga u oblikovanju teksta te dokazati da je postupak koji autorica koristi izdvaja iz linije 'ženskih' tekstova te da posebnom vrstom ironije ruši kanon. Unutar problematike ženskog identiteta pojavljuje se problem odnosa majka-kći, provodan kroz cijeli Ugrešićkin opus, koji se u ovom radu preispituje i potkrjepljuje teorijskim postavkama L. Irigaray. 'Seciranjem' tijela teksta dolazi se do zaključka da se u tekst upisuje tijelo - provodnik promjena – izvanjskih i unutarnjih, fikcijskih i fakcijskih, koje se izmješta kako bi se na njemu moglo operirati oštrim skalpelom ironije. Rad će se zaokružiti vraćanjem izdvojenog u tkivo kanonske književnosti, iz kojeg će se sada bolje vidjeti kako strše oštri vršci ovoga romana s kojih sijevaju „nacerena bablja lica“.

postmoderna; ironija; kanon;

nije evidentirano