hrvatski

Otpor ženskih likova i njegove političko- patriotske implikacije u dvije Rossinijeve opere

Članak proučava ulogu dviju junakinja Rossinijevih opera u užem kontekstu libreta i širem kontekstu društveno-političkih implikacija u vremenu kada su djela premijerno izvedena. Analizira se lik Isabelle iz opere Talijanka u Alžiru (L'italiana in Algeri, 1813.), na libreto Angela Anellija, i lik Angeline iz opere Pepeljuga ili trijumf dobrote (Cenerentola, ovvero la bontà in trionfo, 1817.), na libreto Jacopa Ferrettija. Obje opere pripadaju kategoriji buffe, ali Talijanka se ubraja u podžanr egzotične opere, dok Pepeljuga pripada podžanru sentimentalne komedije. Odabrane su upravo spomenute junakinje zato što se obje suprotstavljaju nekom autoritetu ili konvenciji, koristeći, međutim, suprotne metode, u članku definirane kao ekstrovertirani i introvertirani otpor. Osim antitetičnoga pristupa u borbi za vlastite ciljeve, uočeno je i da su djela oprečna i s aspekta makrostrukture, utoliko što Talijanka u znatno većoj mjeri podržava elemente fantastike i bajke, dok je Pepeljuga, derivirana iz opće poznate bajke, posve lišena svih takvih elemenata. Djelovanje junakinja, bilo u bajkovito-neodređenom kontekstu Alžira ili realističnom kontekstu okolice Napulja, osim individualne slobode promiče i društveno- političke slobode koje će zastupati Risorgimento, preporodni pokret za ujedinjenje Italije. Operno-politički aktivizam nije novost u talijanskom romantizmu, ali u ovim je primjerima značajan jer nije istovremen već anticipira revolucionarna zbivanja.

Rossini ; ženski likovi ; Pepeljuga ; Talijanka u Alžiru ; Risorgimento

nije evidentirano