hrvatski

Ruralni turizam: iskustva Hrvatske i Srbije

Ruralni turizam značajni je činitelj u aktivaciji i održivom razvoju ruralnih područja. Njegova važnost prvenstveno se ogleda u vrlo važnoj interakciji između poljoprivredne proizvodnje, proizvodnje tradicionalnih proizvoda, očuvanja kultiviranog krajolika, predstavljanja tradicije i kulturnih posebnosti, tradicionalne gastronomije i turističkih usluga, te korištenja postojećih resursa. Ruralni turizam pomaže očuvanju lokalnog identiteta, tradicije i običaja štiteći na taj način okoliš, jača autohtonu, tradicijsku i organsku proizvodnju, i podupire razvoj ruralnih područja koji se temelji na održivom razvoju. Ruralni prostor u Hrvatskoj zauzima 91, 6% njezine površine i odlikuje se velikom zemljopisnom i društvenom raznolikosti, što je velik potencijal za ruralni turizam. Ruralni turizam u Hrvatskoj, kao poseban oblik turizma u ruralnim područjima, koja su sa svojim prirodnim i kulturnim resursima temelj za razvoj kvalitetne turističke ponude, počeo se razvijati u posljednje vrijeme i ima manju važnost nego maritimni turizam. Prevladavajući tip krajolika u Srbiji je, također, ruralni prostor, i ruralni turizam preferirani je oblik turizma u skladu s Nacionalnom strategijom za turizam. Srbija je zemlja raznovrsnih prirodnih obilježja s mnogim atraktivnim spomenicima i kulturnim vrijednostima. Glavne aktivnosti u ruralnom turizmu su: pješačenje, izleti u prirodu (nacionalne parkove, zaštićena područja, itd.), lokalni festivali, i mnoge druge zabavne aktivnosti. Ruralni turizam u Srbiji gotovo u cijelosti je okrenut domaćem tržištu. Ova rasprava dat će pregled stanja ruralnog turizma u Hrvatskoj i Srbiji, izdvojit će specifičnosti (razlike, sličnosti i probleme) hrvatskog i srpskog ruralnog turizma, predložit će smjernice za njegov budući razvoj i, naposljetku, izdvojit će moguće načine suradnje u području ruralnog turizma između tih dviju zemalja.

Hrvatska; Srbija; ruralni turizam; specifičnosti; smjernice; suradnja

nije evidentirano